Čitanje nikada nije bila bezazlena stvar. Taj spoznajni proces tijekom kojega iz sklopa simbola izvodimo određena značenja često je bio osporavana stvar pa i razlog za javno sumnjičenje i društveno obezvređivanje. Dovoljno je sjetiti se Index Librorum Prohibitorum, popisa knjiga kojih je čitanje moglo ugroziti dušu pravovjernih katolika. Totalitarnim režimima 20. stoljeća također nije bilo svejedno što se čita. Zabrane knjiga i kazne za držanje nepoćudnih bile su široko rasprostranjene.

Da li čitanje ove ili one knjige može biti predmet sporenja i u demokratskim društvima  dvadeset i prvog  stoljeća? Pri tome ne samo da nije bitno što se čita nego i tko što čita. Tako je medijsku pozornost izazvalo ljetno štivo predsjednika Vlade RH Zorana Milanovića. Milanović je odlučio kao štivo za plažu izabrati Thomasa Pikettya i njegovu knjigu „Capital in the Twenty – First Century“.  Problem ne samo da je postao izbor premijerove literature nego i kritični stavovi o „Kapitalu“ Karla Marxa koji je, govoreći o Pikettyu,  Milanović izrekao.

Ja sam pak kao svoju ljetnu literaturu izabrao upravo Marxa, točnije izbor iz radova Marxa i Engelsa koje se mogu na ovaj ili onaj način shvatiti kao analize globalizirajućih procesa,  pod naslovom „Marx on Globalization“ koje je uredio Dave Renton. Pri tome se može postaviti pitanje tko je luđi, ja ili Milanović kada za odmor i opuštanje izabiremo teme kojima se bave Marx i Piketty.

Ne želim se u ovom postu baviti vrednovanjem niti Marxa niti Pikettya. Želim samo upozoriti kako, barem dio medijske javnosti, doživljava još uvijek čitanje kao nešto bitno, nešto što bi moglo utjecati na politička kretanja koja bi pak mogla dovesti do društvenih promjena u ovom ili onom pravcu.

Milanović je svojim izborom literature i stavovima o njoj izazvao bijes kako desnice tako i ljevice. Desnica se pobojala kako bi Milanović mogao prihvatiti Pikettyeve teze o potrebi većih poreza za bogate, a ljevicu je pogodilo omalovažavanje Marxa.

Možda je bilo pametnije da je Milanović za čitanje na plaži izabrao Zagorkinu „Gordanu“ ili „Kardinalovu ljubav“ Janka Matka?