Poplave, koje su pogodile dijelove Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine pokazale su koliku društvenu važnost ima kontrola vodenih tokova. Pojedini znanstvenici potrebu za nadzorom vodenih resursa vide kao osnovu na kojoj su nastale drevne države starog Orijenta, a time i današnje državne strukture.

Najpoznatiji predstavnik teorije koje u nadzoru nad vodom vidi osnovu nastanka suvremene civilizacije je njemačko – američki znanstvenik Karl August Wittfogel. Veliki radovi, koji su potrebni za kroćenje silovitih rijeka natjerali su male, lokalne zajednice na stvaranje centralizirane države i birokracije. U Egiptu, sitne lokalne jedinice (tzv. nomi) nisu se mogle svaka za sebe braniti se od moćnog Nila, po ljeti nasipima krotiti njegove poplave, a po zimi nilske vode kanalima navoditi duboko u pustinju. Bila im je neophodna veća zajednica, politički, kulturno i gospodarski usko povezana kako bi odoljela izazovima vode koja se valjala s etiopskih planina. Tako je nastao zamršeni sustav s tisućama pisara na čelu s faraonom koji je podizao piramide.
Svjedoci smo, kako se i danas, kao i u starom Egiptu uspješnost zajednice, efikasnost države ocjenjuje i po kroćenju vode. Što je država uređenija bolje upravlja svojom vodom. Razmjerno male štete u Hrvatskoj, naspram onih u Bosni i Hercegovini i Srbiji, možda govore kako je Hrvatska ipak uspješnija i uređenija država od ostalih navedenih, kao što tvrdi premijer Zoran Milanović. Barem po kriterijima faraona i njegovih činovnika.