Kultura s*anja

Mnoge stvari koje nam se čine tako prirodnima, gotovo instinktivnima tek su dijelom takve i zapravo su velikim dijelom kulturno uvjetovane. Tako nas tradicija i okolina uče kako se odnositi prema jelu i piću ali i prema neželjenim ostacima njihove konzumacije izmetu ili po narodski g*vnu ili s*anju.

Rimska latrina

Rimska latrina. Veliku nužda kao kolektivni čin.

Pojedini znanstvenici idu tako daleko da početke ljudske civilizacije vezuju za način na koji se ljudi odnose prema vlastitom izmetu. Jedna od najstarijih kulturnih podjela je ona vezana za način na koji ljudi čiste stražnjicu poslije izbacivanja izmeta. Jedini su „otirači“, to je većina ljudi koja svoje guze otire travom, lišćem, štapovima, komadima zemlje i u novije doba papirom. Drugi su pak „ispirači“, oni svoje stražnjice poslije obavljanja smrdljive radnje ispiru vodom.

Dok je danas izbacivanje čvrstog izmeta vrlo intiman postupak kod starih Rimljana on je bio dio javnog života pojedinca. Naime, Rimljani su s*ali zajedno. U tu svrhu su podizali velike javne zahode, latrine. On su bile opskrbljene protočnom vodom koja je bez prestanka ispirala izmet koji su deseci građana tog antičkog velegrada izbacivali sjedeći jedni do drugih i veselo čavrljajući. Latrine su znale biti ukrašene raskošnim mozaicima, često je u njima bila kakav fontana koja je veselim žuborenjem podizala atmosferu, a po zidovima su bili kipovi drevnih bogova. Danas se čini čudnim, ali za drevne Romeje poziv jednog prijatelja drugome „Idemo zajedno s*at!“ bio je dio svakodnevice. Danas je on teško zamisliv (osim u prenesenom smislu).

Poseban odnos prema ljudskom izmetu imali su u prošlosti i stanovnici današnje Hrvatske. Dalmatinska Zagora u 18. st. nije bila područje s visokom razinom higijene. Usprkos tome, talijanski putopisac Alberto Fortis, govoreći o stanovnicima dalmatinskog zaleđa Morlacima, navodi kako je za Morlaka najveća uvreda ako netko u unutrašnjosti njegove kuće obavi veliku nuždu. Da se taj običaj ponegdje na tom prostoru i zadržao posvjedočio mi je i jedan moj prijatelj. Posjetio je tako jednog imućnog povratnika s „privremenog rada“ u Švicarskoj. Imućni gospodin je u svom zabitom selu podigao veliku i modernu kuću. Unutrašnjost je bila puna velikih i komforno uređenih soba koje su pratile prostrane, mramorom obložene kupaonice. Ipak, nešto je nedostajalo. Nigdje nije bilo zahodske školjke! Bogati povratnik je objasnio da bi se prije ubio nego bi dozvolio da netko se*e u njegovoj kući. Za izbacivanje izmeta služio je i dalje poljski zahod u dvorištu.

Dakle, pazite kako, koliko i gdje se*ete. To puno govori o vama.

Ovaj unos je objavljen u Povijest i označen sa , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.