Krajem 50-tih godina Jugoslavija i Hrvatska u njoj prostor su brzog napretka i modernizacije. Usprkos tome strah od nedostatka osnovnih životnih namirnica stalno je prisutan. Tako je žetva, ljetno ubiranje žitarica, kao u svim ljudskim kulturama od neolita do duboko u 20. stoljeće središnji događaj svake godine.
Žetva je još uvijek stvar biti ili ne biti. Takvo shvaćanje stvari odražava i reportaža u časopisu “Globus” pod naslovom “Dobili smo bitku za žito” iz 1959. (Globus, br. 4, 26. srpnja 1959.). Članak veliča uspješnu žetvu i velike prinose. Prema njegovim navodima zahvaljujući tome Jugoslavija prvi put neće uvoziti žitarice. Taj navod treba uzimati sa “zrnom soli”. Podaci ovakve vrste često su bili krivotvoreni kako bi poslužili u propagandne svrhe.
Na žetvi se angažirala, kao i u drevna vremena, cijela zajednica. Vojnici su puške zamijenili kosama, dok učiteljica i djeca pripremaju dragocjeno zrnje za sušenje. Oko kruha se, u stanovništvu koje tek izmiče gladi i pothranjenosti, sve vrti.