Kristina Ćurković nova je mlada nada hrvatske desnice. Pozornost je privukla svojim „performansima“. Prvo je gađala jajima Jadranku Kosor, a nedavno je ta mlada katolička teologinja pozornost privukla pribijanjem „domoljubnih“ stihova na vrata zgrade hrvatske vlade. Valjda joj je u tome uzor bio Martin Luther i njegovo „učvršćivanje“ čavlima teksta njegovih 95 teza na vratima crkve u Wittenbergu kojima je kritizirao onodobnu katoličku crkvu.

Proslavila se i skidanjem zastave Europske unije s „banovine“ u Splitu , a jednom je prilikom navedenu zastavu i dobro izgazila. Zastava Europske unije je navodno simbol novog ugrožavanja identiteta hrvatskog naroda i svih njegovih temeljnih vrijednosti uključujući i one vjerske, katoličke.

Kristina Ćurković gazi zastavu Europske unije

Kada se pak radi o simbolima na zastavi Europske unije, kod njihove diskvalifikacije, kao katolik bio bih vrlo oprezan. Zastavu je osmislio izvjesni Arsèn Heitz 1955. Inspiracija je autoru bio redak iz “Otkrivenja” sv. Ivana Evanđeliste: “I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.” Žena je Bogorodica, djeva Marija i ona se tradicionalno prikazuje s tom krunom od dvanaest zvijezda koje zapravo predstavljaju Isusove apostole. Sama plava boja zastave je uobičajena plava boja Bogorodičina plašta. Kud ćeš većeg katoličkog simbola!

Ovakvo rješenje za zastavu Vijeća Europe, a potom zastavu Europske unije rezultat je prilika u zapadnoj Europi 50-tih godina 20. st. To je bilo razdoblje kada su političkom scenom dominirale konzervativne političke snage. Poslije razočaranja građana u fašizmu i dijelom komunizmu, birači su utočište tražili u tradicionalnim vrijednostima koje su im nudili stari, demokršćanski političari. Mnogi od njih su dijelili ideje katoličkog univerzalizma i poslije ogromnih žrtava koje su sa sobom donio povampireni nacionalizam budućnost Europe tražili su u slabljenju nacionalnih država i stvaranje zajedničkog europskog prostora po uzoru na Europu prije Reformacije.

Hrvatima u Bosni i Hercegovini često je sporan i tzv. bosanski ljiljan. Bošnjački nacionalisti tvrde da je on izvorni “patarenski” simbol Bosne. Ništa od toga. Ljiljan je u ranoj kršćanskoj ikonografiji simbol čistoće. Kao takav usko se vezao za Bogorodicu i kasnije dogmu o “bezgrešnom začeću”. Istovremeno vezao se i za srednjovjekovne francuske kraljeve. Ljiljan, fleur-de-lis, simbol je čišćenja prvog franačkog kralja Klodviga od poganske nečistoće njegovim prelaskom na katoličku vjeru.

Fleur-de-lis bio je simbol Francuske i njezinih vladara sve do Francuske revolucije, a kao znak posebnog identiteta zadržao se kod francuski govorećeg stanovništva Kanade. Kako se bosanska vladajuća kuća Kotromanića rodbinski usko povezala s Anžuvincima, ogrankom francuske dinastije Capet, koji je vladao Ugarsko-hrvatskim kraljevstvom tijekom druge polovice 14. st., u svoj grb stavila je šest zlatnih ljiljana.

Stjecanjem okolnosti taj znak pobjede kršćanstva i simbol Bogorodice muslimanski Bošnjaci početkom 90-tih godina 20. st. uzeli su za svoj znak!

Grb Bošnjaka koji kombinira znakovlje osmanskih vladara i srednjovjekovno, zapravo katoličko, znakovlje u obliku tri ljiljana.

Tada je došlo do apsurdne situacije. Kada se trebalo odlučivati o znakovlju Bosne i Hercegovine poslije završetka rata u drugoj polovici 90-tih Hrvati Bosne i Hercegovine, veliki poštovatelji Gospe, bili su protiv ljiljana kao državnog simbola premda je on znak jedne od temeljnih katoličkih dogmi.

Zato moji konzervativni i desni prijatelji – sa simbolima jako oprezno.