Hrvatska je javnost stroga prema svojim političarima. Prati se svaka njihova gesta, svaka njihova izjava. Svaki lapsus, svaki izraz koji je posljedica nedovoljne informiranosti ili nedostatka obrazovanja, predmet je naslađivanja javnosti. Da su hrvatski političari nedovoljno obrazovani, bahati i pretenciozni nije nikakva novost ali to nije, bojim se, hrvatska posebnost.

Japan, a ne Kina

Nedavno sam prisustvovao jednom javnom događaju u Njemačkoj. Okupila se tako lokalna politička elita pa i nešto diplomatskog kora. Političari drže duge i dosadne govore. Tako je govor održala i jedna pokrajinska ministrica. Obzirom na broj stanovnika u pojedinim njemačkim pokrajinama i na njihovu političku i gospodarsku snagu gospođa ministrica je vjerojatno utjecajnija od bilo kojeg hrvatskog ministra.

Ministrica je održala dug učen govor pun važnih podataka. Šef kabineta očito si je dao puno truda. Trud osoblja visoke pokrajinske dužnosnice ipak nije gospođu ministricu spriječio u nekoliko lapsusa kojih su „žrtve“ bili japanski diplomati. Ministrica je osjetila potrebu da ih posebno pozdravi pa je ta dva simpatična gospodina pozdravila s „Grüß Gott“ (otprilike „Neka te Bog blagoslovi“ ili sl.), pozdravom tipičnim za njemačke katolike. Ovakvo obraćanje dobro ne prihvaćaju ni njemački protestanti, a još manje ovaj pozdrav može biti prikladan za, vjerojatno, par šintoista ili budista. Da ne govorim da se njegovom upotrebom vjerojatno krši druga Božja zapovijed „Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud“. S „Grüß Gott“ se pozdravlja automatski (poput našeg Bok, pozdrava koji zapravo jezično nema veze s Bogom) kada kupujete novine, pozdravljate poznanika ili neznanca koji očekuje tek površinsku uljudnost. U tom pozdravu nema dužnog promišljanja Boga. Boga je samo poštapalica.

Potom je iz nekog čudnog razloga počela pričati o nekom kineskom, srednjovjekovnom romanu. Pošto je pročitala te rečenice sa svog podsjetnika, značajno je i uz širok osmijeh pogledala nesretne Japance rekavši: „Kao što je vama dobro poznato.“ To su Japanci, a ne Kinezi! Koliko će dugo svi narodi koji za oči imaju razmjerno uske proreze na licu i s kojima imamo trgovinski deficit biti za nas Europljane jedno te isto? To su dva izrazito brojna, gospodarski i kulturna različita naroda. Razlika između Šveđana i Grka je manja nego između Kineza i Japanaca. Zamislite da su tu bili i Korejanci, Vijetnamci, Tajlanđani…

Koja mješavina neznanja i predrasuda, a sve u pokušaju da se bude osobito uljudan. Prigovori zbog nerazlikovanja Hrvate i Srbe su sitničarenje prema ovakvim pogreškama. Znam, političar nikada ne može biti dovoljno obaviješten ili obrazovan ali ipak… Poslije ovoga „Anatomijum“ Milana Bandića zvuči sasvim prihvatljivo.