Pohvala oportunizmu

Društvo odaje priznanje hrabrima i odvažnima, osobama koje su spremne činiti stvari od kojih drugi inače zaziru. U slučaju imenovanja parka po zagrebačkom gradonačelniku Adolfu Mošinskom to neće biti slučaj.

Adolf Mošinski

Adolf Mošinski, gradonačelnik Zagreba od 1892. do 1904.

Mošinski je jedan od najvažnijih osoba u povijesti Zagreba. Kao gradonačelnik upravljao je glavnim gradom Hrvatske od 1892. do 1904. Toliko dugo ovu važnu funkciju nije obavljao nitko ni prije ni poslije njega (od 1851. do danas).

Tijekom mandata Mošinskog Zagreb je dobio kanalizaciju i vodovodna mreža vidno se proširila. Bez zgrada podignutih tijekom njegova gradonačelnikovanja Grad je danas nezamisliv. Dok on obavlja funkciju prvog čovjeka Zagreba nastaje zgrada Glavnog kolodvora, zgrada Hrvatskog narodnog kazališta, Umjetnički paviljon, kompleks zgrada namjenjenih srednjem školstvu na Rooseveltovom trgu, zgrada Akademije i sl.

Bilo je očekivati da takva važna osoba dobije vrlo ranu kakvu ulicu u Zagrebu, no ništa od toga. Zašto?

Mošinski je bio gradonačelnik kada je Hrvatskom upravljao zloglasni ban Dragutin Khuen Héderváry. To je bilo razdoblje velike političke represije ali i znatnog kulturnog i ekonomskog napretka. U takvim okolnostima veliki dio hrvatske elite priklonio se banu Khuenu nastojeći iz datih okolnosti izvući najviše što se može.

Napoznatiji „prilagodljivac“ bio je Khuenov ministar bogoštovlja i nastave Iso Kršnjavi. Kao Khuenov saveznik on postavlja temelje moderne hrvatske kulture. Tako i Mošinski stvara osnove naprednog grada na kojima se Zagreb dijelom i danas razvija.

Da je prkosio Mošinski bi bio marginalizirana osoba bez utjacaja, ovako ostavio je kasnijim pokoljenjima bazu za nastanak moderne metrople. Da li se oportunizam ponekad isplati?

Ovaj unos je objavljen u Imenovanje ulica, Politika i povijest, Povijest i označen sa , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

2 odgovora na Pohvala oportunizmu

  1. strasilo napisao:

    zaslužuje samo da mu se ime zaboravi…

  2. sasa napisao:

    Zgodno je ovom edukativnom osvrtu na zanimljive povijesne činjenice (koji naravno u Marinovom stilu završava retoričkim pitanjem) pridodati i informaciju da sam kao redoviti posjetitelj manifestacije kulturnog karaktera pod nazivom Žive slike u Muzeju grada Zagreba (living history)koja se održava od 2000. g. u vrijeme posljednje subote i nedjelje prije dana fašnika uoči korizme “razgledavajući živi postav” muzeja nabasao i na interpretatora istoimenog gradonačelnika o kojem je riječ u Marinovom tekstu. I upravo je posjetiteljima za obližnjim stolom ponuđeno da, uz sve pozitivne učinke njegovog gradonačelnikovanja, bez napomene da je čovjek bio sljedbenik struje koja je “zatirala sve što je hrvatsko”, potpišu peticiju za imenovanje neke od zagrebačkih ulica njegovim imenom, mislim čak i u samom središtu grada. Za mene je to neprihvatljivo i ja nisam želio potpisati. Nažalost ili nasreću ja sam ipak patriot pod svaku cijenu. Samo, kad bismo bar mi, građani Hrvatske, zaista živjeli Gajevu krilaticu iz pjesme “Još Hrvatska ni propala” pa je u tom pogledu u svakom smislu preporodili i unaprijedili kavlitet života u njoj, a ne da to zbog naše nesloge moraju uvijek činiti drugi nanoseći nam kolateralnu štetu!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.