Pristup popularnoj glazbi nikada nije bio lakši. Uz samo nekoliko klikova mišem (ili bolje dodira po sučelju mobitela) broadband internet na vaše različite naprave za reprodukciju zvuka donosi desetke pa i stotine najnovijih glazbenih uradaka.
Laka i izuzetno brza distribucija glazbe nedavna je pojava. Prije otprilike četvrt stoljeća novi albumi bili su rijetka roba. Diskografske kuće na području bivše Jugoslavije objavljivale su relevantne albume rock i pop glazbe ali u nekim slučajevima i s desetljećima zakašnjenja (svi albumi skupine „The Doors“ u bivšoj Jugi objavljeni su tek 80-tih godina 20.st).
Novi albumi mogli su se nabaviti iz inozemstva ali to je tražilo veliki angažman rodbine „na privremenom radu“, skupe narudžbe preko posrednika ili putovanja do Trsta i Graza. U takvim okolnostima cvalo je presnimavanje na kazete. Za mlađe audio kazete su magnetske vrpce za snimanje zvuka smještene u kompaktnom, plastičnom kućištu.

Audio kazeta
Tako su kazetofoni, uređaji za snimanje i reprodukciju kazeta, bili sve prisutni. Posebno su se cijenili kazetofoni s dva reproduktora koji su omogućavali da se sadržaj s jedne kazete na drugu presnimava na jednom uređaju.
Gotovo svi kazetofoni imali su i radio prijemnik. Najlakši način dolaska do nove glazbe bilo je tako snimanje radio programa. Posebno su tako bili popularni oni programi koji su emitirali cijele, tek izašle albume. Kao radijski izvor nove glazbe posebno je bila popularna emisija „Po vašem izboru“ koju je u više svojih kolumna u „Jutarnjem listu“ opjevao Aleksandar Dragaš.
Kvaliteta zvuka bila je solidna (Radio Zagreb je jedini imao pristojan signal) no pri snimanju albuma u ovoj emisiji postojao je jedan problem. Zadnju pjesmu na albumu (koja je u pravilu bila i najveći hit) voditelj bi svojom odjavom uvijek „pregazio“. Koje frustracije! Kud baš po najboljoj stvari! Tako sam imao barem desetak kazeta koje su završavale glasom glazbenog novinara Ante Batinovića, jednog od urednika emisije. Čisteći stan tako sam nedavno (konačno) u smeće bacio „Nebrasku“ Bruca Sprinsteena s Batinovićevim „završetkom“.
Kazete danas slušaj samo rijetki. Njihov zvuk je uvijek bio manje kvalitetan od onog vinilnih ploča, pravog medija za znalce kako onda tako i danas. Usprkos tome, i onakve nesvršene, kao da su širile bolju glazbu od one koje se danas masovno konzumira. Pričao na njima Ante Batinović koliko hoće …
staro je sigurno 10 godina , al je ispravno 🙂