U ponedjeljak, 14. svibnja 2012., u sklopu programa „Subversive film festivala“ u Zagrebu, svoje predavanje je održala Saskia Sassen. Ova nizozemska sociologinja, istog imena kao i Rembrandtova supruga, održala je predavanje o odnosu grada, moći, globalizacije…

U ovom postu ne želim analizirati predavanje ove profesorice na sveučilištu Columbia. Želim se pozabaviti samo jednom njenom tvrdnjom. Profesorica Sassen optužila je fizičare ne samo za atomsko oružje nego i za globalnu financijsku krizu koje su posljedice usporedive s eksplozijama u Hirošimi i Nagasakiju.

Kako to? Banke su se, nastojeći stvoriti nove i još profitabilnije „usluge“, sve više oslanjale na matematičke modele razvijene ne od ekonomista nego od fizičara i matematičara. Komplicirani svijet tokova dobara i novca nastojalo se svesti na nekoliko predvidljivih matematičkih formula. Kao da je moguće  stvoriti jednadžbu koja će izjednačiti na jednoj strani pohlepu, varanje i blještavilo rastrošnosti s potplaćenim rudarima u Africi, zaposlenim ženama bez prava na porodinski dopust i radnicima bez staža i mirovinskog.

U krajnjoj liniji matematika djeluje tako „čisto“ i tako „znanstveno“. Zato matematičke formule i izračuni izgledaju neodoljivo u poslovnim izvještajima. Samo da je što više razlomaka, vitičastih i oblih zagrada. Brojkama se doda tu i tamo neka potencija i poneko grčko slovo i to je to. Članovi nadzornih odbora i uprava kompanija često muku muče s tablicom množenja tako da ih je ovakvim črčkarijama lako impresionirati.

Nassim Nicholas Taleb, istaknuti pisac eseja iz ekonomije i sam financijski matematičar, priznaje da je ekonomija društvena, a ne prirodna znanost. Kako, na kraju krajeva, izračunati tvrdoglavost starog predsjednika uprave kompanije, ne dolazak na posao mladog brokera zbog tuluma s tamburašima u Green goldu ili osobito hladnu zimu na Floridi?

Gospodarstvo je priča o ljudskoj naravi koja je pak jednadžba s bezbroj varijabli. Za njegove probleme najmanje su krivi fizičari.