Reorganizacija državne uprave dovodi i do promjene naziva pojedinih tijela izvršena vlasti. U nekim slučajevima nazivi se mijenjaju i kada to ne traže organizacijske promjene. To se dogodilo i s nazivom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Tu je zadnja navedena imenica izgubila „rogove“ koji su s pretvorili u š. Šport je postao sportom.

Povodom toga javio se Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje braneći staro ime. To navedeni institut ovako obrazlaže:

„U hrvatskome jeziku supostoje istoznačne riječi sport i šport. Prema njemačkome i austrijskome izgovoru primili smo riječ šport. Poslije je iz engleskoga preuzeta i riječ sport. Neki priručnici hrvatskoga jezika te riječi normativno izjednačuju, dok drugi daju normativnu prednost riječi šport. Stoga smatramo da je nepotrebno riječ šport u imenu ministarstva zamijeniti riječju sport.“

Dakle, u hrvatskom jeziku riječ šport je izjednačena s riječi sport ili čak riječ šport ima prednost pred riječi sport. Da li je to zaista tako?

Koliko znate ljudi koji koriste riječ šport? Ja ne znam nikoga. Točnije više ne znam. Tu je riječ koristio samo moj pokojni djed koji se rodio 1910. i koji je umro prije više od dvadeset godina. Jezična norma prvenstveno treba proistjecati iz jezične prakse koja za riječ šport zapravo ne postoji.

Ne postoji ni njemačka riječ šport. Nijemci su, kao i većina drugih naroda, preuzeli englesku riječ sport. Engleska je kolijevka suvremenog sporta i od tuda se on širi Europom i ostatkom planeta. Zato većina jezika i nema vlastitu riječ za sport. Nijemci su samo englesku riječ počeli izgovarati onako kako njima paše. „Sp“ u pravilu čitaju kao „šp“.

Hrvatski jezični čistunci obično inzistiraju na tome da se riječi preuzete iz stranih jezika pišu i čitaju onako kako izvorno izgledaju i zvuče. Šport je očigledna iznimka. Zašto?

Riječ šport je početkom 90-tih dobila jak ideološki naboj. Na jezičnoj razini bila je jedan od bitnih znakova koji je trebao označiti raskid s hrvatskom jezičnom normom kakva je postojala u jugoslavenskoj državi. Tako se šport usko povezao i s hrvatskim sportskim revizionizmom koji je tako, upotrijebit ću najpoznatiji primjer, Dinamo pretvorio prvo u HAŠK Građanski, a potom u Croatiju.

Croatia je odavno ponovno postala Dinamo. S Tuđmanom je nestalo i „športa“ s hrvatske televizije. Usprkos tome šport je nekako preživio u nazivima pojedinih institucija. Vjerojatno samo zbog inercije.

Projekt ideološkog nasilja nad hrvatskim jezikom propao je još krajem 90-tih godina 20. st. Usprkos tome neki ga pokušavaju oživjeti pod firmom „struke“, čak i kada to znači upotrijebiti iskrivljenu verziju već iskrivljene riječi. Kome treba pobačeni plod nakaradne jezične norme 90-tih?