U današnjem Magazinu Jutarnjeg lista, (od 3. 12. 2011.) Miljenko Jergović je objavio članak o švicarskom teologu Hansu Küngu. On Künga proglašava za jednog od „najvećih svjetskih mislilaca i pisaca današnjice“. Posebnu pozornost u svom članku posvećuje odnosu nekadašnjih prijatelja i velikih teologa Hansa Künga i Josepha Ratzingera. Prvi je završio kao crkveni disident, a drugi kao papa.
Za Jergovića je Küng strastven, hrabar i šarmantan naspram Ratzingera koji je leden, suzdržan i „nelijep“. Uz to Küng je još šezdesetih vozio Alfa Romea dok je mali seljačić iz Bavarske vozio – bicikl. Šarmantni Küng je tu i tamo zna u svojoj bijesnoj makini povesti jadnog i ružnog Ratzingera do zajedničkog posla na fakultetu u Tübingenu.
Tu sam se osjetio i osobno povrijeđenim. Da li sam i ja zato što koristim bicikl kao sredstvo prometovanja gradom intelektualno inferioran? Da li bih bio pamatniji da vozim novog Alfa Romea, a ne deset godina staru Toyotu Yaris?
Ukratko Küng je šminker. On osvaja „liberlane“ i „neovisne“ intelektualce time što im povlađuje, što se bez pogovora slaže s njima. To su pak tipovi kojih su usta puna priče o slobodi i pravima potlačenih, a sami imaju bogate sponzore, voze ogromne terence i žene se mankenkama.
Küng se s njima bez pogovora slaže u pitanjima kontracepciji, ženidbi svećenika, odgovornosti kršćanstva za holokaust i tvrdnjama da je katolička crkva stara i pljesniva organizacija. To ilustrira i ovaj Küngov intervju koji sam umetnuo u ovaj post. On je jedan od onih ljigavih razgovora u kojima se novinar i osoba koju intervjuira u svemu slažu i pri tome uživaju.
Ne osvaja samo Küng „lijeve“ i „liberalne“ intelektualce. O tome svjedoči novinar Süddeutschen Zeitunga Peter Seewald. Seewald je bivši katolički gojenac i iminstrant koji je je postao aktivni „šezdesetosmaš“ i oduševljeni marksist. Polovicom 90-tih godina intervjuirao je današnjeg papu Josepha Ratzingera nekoliko puta. U tim intervjuima nema međusobnog dodvoravanja, već se raspravalja na dugo i na široko uz mnoštvo argumenata. Seewald je o tome objavio i knjigu pod nazivom „Sol zemlje“ (Salz der Erde). Na kraju je ponovo počeo prakticirati svoju katoličku vjeru.
Rekao bih ponešto i o „zadrtosti“ i „uskogrudnosti“ današnjeg pape. Seewald je pitao Ratzinger koliko ima ukupno putova do Boga. On je odgovorio: „Onoliko koliko ima ljudi“ (So viele, wie es Menschen gibt). Da bi ste ovo shvatili ne trebate imati Alfa Romeo.
Slažem se u popunosti.
(Upoznali smo se u Rapcu.)
Pozdrav iz Labina
Partijski drug
Povratni ping: Papa: Marksistička kritika religije je dijelom u pravu | marinknezovic