Govor mržnje trebalo bi zabraniti. To je tvrdnja s kojom bi se složila velika većina ljudi. Zamislite sad mržnju prema cjelokupnoj ljudskoj vrsti. Kakvom bi to tek zakonskom progonu trebalo biti izvrgnuto? Ipak, danas sam se susreo s takvim izljevima netrpeljivosti. Iznenađenje je tim veće što sam se s mržnjom prema cjelokupnom ljudskom rodu susreo okružen djecom koja polaze vrtić ili niže razrede osnovne škole.

Ukratko, u jednom od multiplexa (to sa nekadašnjim kinom ima malo veze), zajedno sa svojom nećakinjom od pet godina, gledao sam crtani film „Konferencija životinja“ (Animals united). Trodimenzionalna animacija koja u početku fascinira, a potom dosadi. Kratak sadržaj? Životinje su u savani, u dubini Afrike ostale bez vode. Ispostavilo se da je razlog izostanka dragocjene tekućine gradnja velike brane hidrocentrale od strane ljudi (to je glupost svoje vrste jer brana, kako bi proizvodila električnu energiju, mora dozvoliti protok vode). Životinje savane na kraju se udruže i uz pomoć nekoliko životinja iz ostalih dijelova svijeta sruše mrsku branu.

Kako su ljudi prikazani u tom filmu? Oni su ili samodopadni idioti (političari) ili idioti alkoholičari (vozač motora u Australiji i posada tankera) ili idioti sadisti (lovac) ili samo pohlepni idioti (upravitelj turističkog kompleksa). Jedina je svijetla iznimka napadno blijeda, crvenokosa djevojčica koja postaje saveznica životinja.

Vrhunac prezira prema ljudskoj vrsti predstavlja programatski govor sedam stotina godina starih kornjača s Galapagosa – Wilhelma i Wilhelmine (bla!). Toliko lošeg o nekome je malo kad rečeno u nekom filmu. Vrhunac prezira prema ljudima bila je izjava kornjače Wilhelma kako su ljudi zmije koje same sebi grizu rep i koje su skovale zavjeru protiv svih životinjskih vrsta na planetu kao bi na kraju ostale same. Hitler, možeš se sakriti pred mojim susjedima umirovljenicima koji po cijele dane ne rade ništa nego smišljaju kako zatrti pande ili barem bjeloglave supove ili čovječje ribice.

E sad, da se barem životinje ponašaju prema svojoj prirodi. Nema brale da bi neki lav zavrnuo šiju nekoj antilopi, orao čalabrcnuo kakvog miša ili krokodili smazao neku štuku, smuđa ili kečigu. Jedna od glavnih likova je lav Sokrat. On je doduše dok je bio mlad i neiskusan jeo meso, no onda je postao vegeterijanac (tvrdnja samog lava u crtiću !!!). Što mu se u međuvremenu dogodilo? Upoznao je Luku Omana?

Kada bi nešto željeli reći o sebi ljudi se od davnine služe likovima životinja. Iz doba antike tako smo baštinili Ezopove basne, a iz srednjeg vijeka priče o liscu Reinhardu. „Konferencija životinja“ s tim nema veze. To je  propaganda dijela ekstremnih „ekologa“ po kojima ili svijet treba“očistiti“ od ljudi da bi povratio svoju prirodnu ravnotežu ili barem u pravima izjednačiti sve životinjske vrste među kojima su ljudi samo jedna od njih. Političke propagande sam se u svom životu nagledao od „Bitke na Neretvi“ do „Četveroreda“, ne želim je više gledati pa makar ona bila upakirana u tri dimenzije i servirana kao crtić.

Na kraju filma, merkat – glavni lik crtića, aktivira neeksplodiralu raketu u brani i diže je u zrak. Odmah mi je na pamet pao Ratko Mladić i njegovo miniranje brane hidrocentrale Peruča. Savanski Ratko? Možda pretjerujem, ali je cijeli ovaj film nesusvislo, mizantropsko pretjerivanje i prenemaganje.