Izgorjele zgrade u središtu Londona, zapaljeni automobili, stotine privedenih, nasilje koje se širi i na druge engleske gradove, britanski premijer se naglo vraća s godišnjeg odmora… Povod svoj toj uzbuni? Ubojstvo lokalnog dilera Marka Duggana 5. kolovoza 2011. Mark Duggan uz to što je  rasparčavao drogu bio je i „ugledni član zajednice“. U Tottenhamu, četvrti naseljenoj emigrantima i nezaposlenima, koji državu doživljavaju ne kao zaštitnika nego kao protivnika, Duggan je bio jamac stabilnosti. On je, doduše na svoj način, rješavao sporove i stotinama svojih sugrađana „sređivao“ usluge. Onda kakvog takvog jamca reda i poretka ubije lokalna policija, predstavnica države koja je i marginalizirala stanovnike Tottenhama.

Karizmatični kriminalci koji umjesto države održavaju društvenu ravnotežu nisu nešto nepoznato ni u Velikoj Bitaniji, ni u Londonu. Tijekom 60-tih godina 20. st. u Londonu su blizanci Kray, lokalne siledžije i kriminalci, postali idoli lumpen proletera. Stekli su status „slavnih osoba“ na nacionalnoj razini, a i danas su dio britanske pop kulture.

Kriminalci, kao vođe lokalnih zajednica, pojavljuju se širom svijeta. Brazilski filme „Tropa de Elite“ prikazuje svijet slamova Rio de de Janeira. Tamošnji stanovnici pritisnuti bijedom, nebrigom države i korumpiranom policijom stabilnost nalaze u osloncu na lokalnu mafiju. Pri tome ovi uživaju potporu dijela (malo)građanske liberalne javnosti koja je i sama nepovjerljiva prema državi i svoju nečistu savjest okajava u pseudoljevičarenju iz svojih vila s bazenom.

Da li je situacija bolja u Hrvatskoj? „Zločesti dečki“ su popularni i po našim gradovima i selima. Optužbe za korupciju i kriminal kao i pokrenuti sudski postupci nisu spriječili Stipu Gabrića Jamba da suvereno vlada Metkovićem. Jambo je član ugledne Hrvatske seljačke stranke, a bio je poželjan koalicijski partner i SDP-u (stranci kojoj i sam pripadam).

Sumnje u način na koji je stekao svoje bogatstvo, buran „noćni život“ koji prate optužbe za sklonost nasilju, drogi i seksualnom razvratu nisu bili osobita prepreka Željku Kerumu u njegovu nastojanju da postane gradonačelnik drugog grada po veličini u Hrvatskoj – Splita. Usprkos sve težem stanju u tom gradu da su danas izbori Kerum bi vjerojatno ponovo postao gradonačelnikom.

Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, „do jučer“ i predsjednik Gradske organizacije SDP-a Zagreb, vjerojatno je politička osoba koga su mediji i dio javnosti ponajviše optuživali za korupciju i vezu s kriminalom. Rezultat – Milan Bandić je ušao u drugi krug izbora za predsjednika Republike i usprkos sve težoj situaciji proračuna grada Zagreba još uvijek uživa potporu znatnog dijela javnosti.

Pa u čemu je tajna njihova uspjeha? Ti ljudi su „konkretni“. Oni umjesto mučne formalne procedure, jednim telefonskim pozivom rješavaju stvari. Ulica vam već desetljećima nije asfaltirana? Tu je „čovjek od akcije“. On dolazi u svom skupom autu i odjelu, uzima mobitel, naziva „čarobni“ broj i već sutradan u vašoj ulici pojavljuje se građevinska operativa. Činjenice da za radove nema potrebnih dozvola, da su tvrtke koje izvode radove izabrane mimo javnog natječaje i da sami radovi koštaju nekoliko puta skuplje od stvarne cijene, stvari su o kojima će se brinuti kasnije.

Znaju li birači za sve to? Znaju, no rezoniraju kao jedna biračica zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Svoj odnos prema gradonačelniku i optužbama za njegovu korupciju sažela je u jednu rečenicu – „Sebi je zel (uzeo) al je i nama dal (dao)!“. Velikom dijelu hrvatske javnosti korupcija je prihvatljiva dokle god i ona ima neke „koristi“ od toga. Čak kada se takva osoba i uhapsi, kao gradonačelnik Varaždina Čehok, potpora njima ne slabi jer on je „nešto napravio“.

Da li postojeći politički sustav treba zamijeniti vlašću „konkretnih“ i „snalažljivih“? Mogli bi se s tim složiti kada bi ovi bili zaista efikasni. Korupcija je najskuplji način vladanja kako ekonomski tako i moralno. Upravo zato što su dugoročno izuzetno štetni treba se odbaciti vlast „poduzetnih“ i „spretnih“ lokalnih poglavica. Prema njima je Mark Duggan smiješni amater.

Na drugoj strani samozadovoljna „politička klasa“ mora dobro razmisliti o postojećem sustavu upravljanja državom i društvom. Lijenost i osjećaj samodovoljnosti političara i birokracije kompromitira sam postojeći demokratski poredak otvarajući vrata političkim poduzetnicima iz pakla.