U travnju, 2005. kardinal i prefekt Kongregacije za nauk vjere, Joseph Ratzinger postao je papa, glavar Svete rimske katoličke crkve koja je obuhvaćala više od milijardu vjernika širom svijeta. To je potaknulo istaknutog njemačkog socijaldemokratskog političara Wolfganga Thiersea da za njemački magazin Focus napiše članak u kojem je izložio svoj pogled na izbor Ratzingera, sada pape Benedikta XVI. i perspektive djelovanje novog pontifexa.

Wofgang Thierse, bio je socijaldemokratski predsjednik njemačkog saveznog parlamenta -Bundestaga (sada je njegov potpredsjednik), a posebno se ističe svojim angažmanom protiv eksremne desnice.

Istovremeno Thierse je i drušveno angažirani katolik i član Centralnog komiteta njemačkih katolika. Centralni komitet njemačkih katolika (zamislite organizaciju s takvim nazivom u Hrvatskoj!!!) tijelo je sastavljeno od predstavnika laičkih savjeta pojedinih biskupija, katoličkih, laičkih udruženja i institucija i istaknutih katolika – laika. Centralni komitet pojavljuje se kao predstavnik njemačkih katolika u javnost i kao savjetodavno tijelo njemačke biskupske konferencije.

Thierse u navedenom članku od novog pape očekuje stvaranje Crkve koja će biti sposobna odgovoriti izazovima budućnosti. To po njemu podrazumijava Crkvu koja ostaje sebi vijerna ali koja se istovremeno unutar sebe neprestano mijenja (eine Kirche, die sich treu bleibt, indem sie sich immer wieder verändert). Crkva budućnosti trebala bi poštovati različitost oblike i načina izražavanja unutar sebe, prihvatiti veći utjecaj biskupskih konferencija i laika, a posebno Thierse traži novo „razumijevanje“ uloge žene u Crkvi.

No glavno težište je članka na potrebi da Crkva ostane konzervativna u onome što je za nju najbitnije, a to su obrana vrijednosti i to u prvom redu solidarnosti. U tome Crkva treba biti uzor zapadnim društvima (Aber in Sachen Werte und Solidarität könnte sie für westliche Gesellschaften Vorbild sein.). U svijetu u kojem se sve realtivizira prijanjanje uz čvrste vrijednosti i uvjerenja djeluje fascinirajuće. Egoizam, materijalni uspjeh, podcjenjivanje solidarnosti i zajedništva, društvo koje teži isključivo prema zadovoljstvima i nesputani kapitalizam ne mogu donijeti mir i ispunjenje. Društvo koje dozvoljava proizvoljnost donijelo je više štete nego koristi. Ljudi se doživljavaju samo kao proizvođači i konzumenti, a egoizam je postao mjerilo svih vrijednosti. U tom smislu Njemačka treba postati više katoličkom.

Ovo što vrijedi za Njemačku vrijedi najmanje u istoj mjeri za Hrvatsku. Svoj katolicizam ne trebamo pokazivati krunicama na retrovizorima, križevima u školama, financiranjem Crkve iz državnog poračuna. Stvaranjem društva utemeljenog na solidarnosti, nesebičnost i međusobnom pomaganju postat ćemo prava katolička zemlja. Do tada smo zemlja ljudoždera, duboko poganska zemlja.