Iseljavanje je jedno od obilježja hrvatske povijesti. Hrvati su narod u pokretu. To je kretanje prvenstveno usmjereno iz matice prema susjednim zemljama i drugim kontinentima. Danas se to pitanje ponovo aktualizira i često politizira.
Bili mi zabrinuti današnjim iseljavanjem ili ne ono je neusporedivo s demografskom katastrofom koju su Hrvati (i njima susjedni narodi poput Srba)doživjeli krajem srednjeg i početkom novog vijeka. Turski prodor u jugoistočnu, a potom i u srednju Europu izazvao je velika etnička previranja i stavio u pokret stotine tisuća, a možda i milijune osoba.
Prema nekim povjesničarima, poput Dominika Mandića, Turci su samo u ropstvo odveli više od milijun Hrvata! Ta je brojka pretjerana, no u svakom slučaju već i neposredne ratne operacije nosile su sa sobom velike demografske promjene. Često se stanovništvo pred Turcima sklanjalo i prije nego što se glavnina sukoba prenijela na područja koja su obitavali.
Osobito obimno iseljavanje bilo je iz područja dolina Une, Kupe i Korane (današnje područje Korduna, Banije, Like i zapadne Bosne). O kako velikom valu izbjeglica se radi govori činjenica da ovi su potom, tijekom 16. st., naselili cijelo područje Gradišća (od današnje tromeđe Austrije, Mađarske i Slovenije do Bratislave i južne Moravske u Slovačkoj, odnosno Češkoj).
Na iseljenom području etnički se sastav stanovništva gotovo u potpunosti promijenio. O kakvoj se promjeni radi govori i činjenica da su se i neki nazivi mjesta posve izgubili. Tako se današnji Vrginmost nekada zvao Zlat. Zanimljivo je da u trenutačnom sporu oko imena mjesta Hrvati inzistiraju da se gradić zove Gvozd, a ne traže povratak naziva lokaliteta iz doba kada je, u srednjem vijeku, pavlinski samostan stajao na mjestu današnje varošice.
Tako se posljedice iseljavanja iz 15. i 16. st. na području Hrvatske osjećaju i danas. Lika koja je do turskih prodora bila zemlja naprednih vlastelinstava i cvatućih gradova od kraja 15. st. je pustoš što je ostala do današnjeg dana. Hrvatsko zagorje i Međimurje koji su u srednjem vijeku bili razmjerno slabo naseljeni u 16. st. napučile su brojne izbjeglice pred turskim zulumom. Postali su najgušće naseljena područja Hrvatske što su ostala do danas. Tako se željezna ruka Osmanlija osjeća u demografskom razvoju Hrvatske i u 21. stoljeću.
Da nije bilo turske invazije Hrvata bi danas vjerojatno bilo koliko i Čeha (između devet i deset milijuna).
Ukratko, Hrvati su preživjeli i puno veće demografske šokove od onih današnjih.
Marin Knezovic 