U srpnju 1592. zapovjednik sisačke utvrde kanonik Nikola Mikac izvještava krajiškog zapovjednika Stefana Grässweina o turskim napadima na Sisak. Naglasak je izvještaja na velikoj premoći Turaka u topništvu koje razara zidine utvrde i ubija branitelje. Ne samo to! Turcima neprestano stižu i pojačanja. Između ostalog velike količine baruta stižu im na – devama. Deve u Pokuplju? Za ono vrijeme ništa čudno. U našim predodžbama deva je životinja vrelih pustinja i mora pijeska. Od kuda deve u srednjoj Europi?

Obično se deve dijele na jednogrbe (dromedare) i dvogrbe (baktrijske deve). Deve su općenito iznimno izdržljive i nezahtjevne u pogledu prehrane i napajanja. Uz to mogu nositi i teške terete. Usprkos predstavi o devi kao životinji žarkih vrućina, baktrijska se deva iz Afganistana snalazi i po snijegu i ledu. Zato Osmanlije, na svojim pohodima, inzistiraju na korištenju deva u transportu ratnog materijala. Od 1570. sustavno križaju dromedara i baktrijsku devu kako bi dobili teretnu životinju željenih obilježja. U jednom trenutku na deve su vješali i lake topove pokušavajući se njima služiti kao mobilnom artiljerijom, no eksperiment je završio potpunim fijaskom. Ostaci osmanskih deva pronađeni su čak u Austriji, no obzirom na njihovu brojnost nalazi njihovih kostura na Balkanu i u srednjoj Europi razmjerno su rijetki.

Hrvati su se susretali s devama ne samo pod Siskom. U srpnju 1566. Nikola Zrinski Sigetski, pred samu opsadu Sigeta, porazio je Turke kod Šikloša, u danas mađarskom dijelu Baranje. Tom prilikom je zarobio veliki plijen. Njegov dio bilo je i osam deva. 1647. prilikom turske opsade Šibenika, po svjedočenju Franje Difnika, Turci napuštajući Šibenik svoje stvari tovare na deve. Mlečani kada 1688. zauzimaju Knin također zarobljavaju deve.

Prema tome deva u Hrvatskoj u ranom Novom vijeku možda nije bila uobičajena životinja ali sigurno nije izazivala čuđenje domaćeg stanovništva. Postavlja se pitanje zašto se, ako je Turcima bila tako korisna, deva u našim krajevima nije i udomaćila? Devu nije lako uzgojiti, a po svojoj naravi ima puno obilježja divlje životinje. Konstantin iz Ostrovice, janjičar srpskog podrijetla koji je prebjegao kršćanima, u svom djelu „Janjičarove uspomene” kršćanima pri napadu na Turke preporučuje gađanje deva zapaljenim strelicama jer kada se ove otmu nadzoru nitko ih više ne može dovesti u red.

Tako deve u Hrvatskoj nisu postale domaće životinje nego stvorenja koja promatramo u zoološkim vrtovima.