Svi trebamo pomoć. Nitko nije samodostatan, ma koliko to netko htio biti ili se takvim pretvarati. Posredno ili neposredno nama su pri ruci obitelj, prijatelji, država i javne institucije. Ponekad ni to nije dovoljno. Tada se ljudi utječu i zamišljenim pomoćnicima, pomoćnicima iz kojih stoje vjerske predstave ili organizacije.

Krajem 14. st. u okrilju katoličke crkve, u Porajnju, na području zapadne Njemačke, nastao je kult 14 pomoćnika (die Nothelfer). Ta pojava je bila vezana za epidemije kuge i široku društvenu krizu koja je ona izazvala. Poput današnjih superheroja popularne kulture, svaki je od pomoćnika imao određene „supermoći”. Jedan od fantastične četrnaestorice bio je i Sveti Akacije.

Prema predaji Sv. Akacije bio je rimski časnik i kršćanski mučenik armenskog podrijetla. Akacije je po njoj, na čelu rimske vojske, u doba rimskog cara Hadrijana ratovao protiv barbara u ondašnjoj Armeniji (današnjoj sjeverozapadnoj Turskoj). Ovome su se ukazali anđeli koji su mu savjetovali da on i njegova vojska pređu na kršćanstvo kako bi pobijedili neprijatelja. Ovaj je potom, zajedno sa svojim četama, poslušao anđeoske savjete. Akacije iz sukoba izlazi kao pobjednik, no time je razbjesnio cara Hadrijana. Car na njega šalje vojsku koja ga pobjeđuje. Akacije i njegovi vojnici potom su razapete na planini Ararat. Taj i takav svetac postao je, u konceptu 14 pomoćnika, onaj kome se vjernik treba utjecati kad se osjeća tjeskobnim, boli ga glava ili se jednostavno boji smrti.

Sve bio ovo mogla biti samo još jedna zanimljiva ili čak bizarna crtica iz davne prošlosti da kult ovog armenskog sveca nije vezan i za naše krajeve. Naime blagdan Sv. Akacija pada 22. lipnja. To je dan kada je Hitler napao Sovjetski savez i u kada je osnovan prvi Sisački partizanski odred. To je i dan kada su udružene habsburške jedinice pod hrvatskim banom Tomom Bakačem Erdödyem 1593. porazile vojsku bosanskog paše Hasana Predojevića. Prema tradiciji, pred bitku, Toma Bakač se molitvom utekao Sv. Akaciju. Zbog toga je u mjestu Struga kod Siska, gdje se to navodno dogodilo, podignuta kapela ovom svecu.

Bitka pod Siskom nije doživljena kao ključna samo u Hrvatskoj. Trenutkom preokreta bila je i za Sloveniju i Austriju. Tako je sveti armenski vitez postao zaštitnikom najveće slovenske pokrajine Kranjske, a u čast pobjede crkve Sv. Akaciju podižu se i u Austriji. Dok je u Hrvatskoj svetac „pobjednik” pod Siskom dobio samo skromnu crkvicu, u Sloveniji i Austriji njegovo je čašćenje procvjetalo.

Bitka kod Siska sudbinski je povezala Hrvate, Slovence i Austrijance. To se odrazilo u slavljenju Svetog Akacija, kod nekih više, a kod drugih manje. Pobjeda na blagdan ovog Armenca povezala je ove narode. Ne bi bilo loše kada bi se ta činjenica i redovito komemorirala. Ako vas ozbiljno boli glava od Svetog Akacija više koristi bi mogli imati od nekih farmakoloških pripravka. Imate li pak kakvih problema s Turcima, tu bi ovaj svetac mogao i biti uspješan. Sjetite se samo 22. lipnja 1593. Tada je pomogao.