Srbiji nije uspjela. Srbiji nije uspjela napraviti novi korak u približavanju članstvu u Europskoj uniji. Preciznije, nekoliko država članica iste stavilo je veto na otvaranje osam novih poglavlja u pregovorima o članstvu u Uniji nama susjedne zemlje. Tih zemalja i nije baš tako mali broj – čak osam. Ipak, veto jedne zemlje posebno je zaboljelo predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ne, to nije onaj hrvatski. Neprikosnovena glava srbijanskog političkog života svoju je ogorčenost usmjerila prema – Bugarskoj. Tako je Vučić izjavio: „Bilo je osam zemalja, Švedska, Finska i Nizozemska i naravno Hrvatska i Bugarska. Da Bog pita što smo Bugarima zgriješili, ne bih znao objasniti, ali za Hrvate sve razumijem.”

Dakle, potez tih nesretnih Hrvata je očekivan ali kud baš pljuska od strane Bugara? Srbijanski predsjednik time ne bi smio biti iznenađen. Ako postoji tradicija sukoba u odnosima među balkanskim narodima i državama onda je to naslijeđe razmirica između Srba i Bugara, Srbije i Bugarske.

Bugarsko – srpsko rivalstvo može se pratiti još od ranog srednjeg vijeka, vremena kada se počinju oblikovati njihovi rani identiteti. U ranom srednjem vijeku ratovanje Srba i Bugara dio je velikog sukoba oko prevlasti na Balkanu između Bugarske i Bizantskog carstva. Ako ćemo Timočane držati Srbima prvi sukob Srba i Bugara bio je već 818. 839. srpska područja napada bugarski kan Presijan. Bez uspjeha to pokušava i Presijanov sin Boris.

U 10. st. nad Srbijom će se nadviti sjena moćnog bugarskog cara Simeona. U jednom trenutku ovaj je uspio pretvoriti Srbiju u običnu bugarsku pokrajinu. Krajem 10. i početkom 11. st. vjerojatno je sa Srbima ratovao i makedonsko – bugarski car Samuilo.

Bugarsko – srpsko ratovanje ponovo počinje krajem 13. st. kada srpski kraljevi Dragutin i Milutin ratuju s Bugarima oko područja sjeveroistočne Srbije (Braničeva). 1330. u bitci na Velbuždu Srbi su porazili Bugare postavivši tom kontraverznom pobjedom (Srbi su napali Bugare po sklopljenom primirju) temelje budućeg srpskog carstva.

Mogli bi reći, tempi passati. Navedeni događaji davno su se zbili i zašto bi utjecali na suvremene odnose među narodima i državama? Problemi u srpsko – bugarskim odnosima pojavljuju se i u moderno doba. 1885. Srbija kako bi spriječila ujedinjenje kneževine Bugarske i turske autonomne pokrajine pretežno naseljene Bugarima – Istočne Rumenlije, napala je Bugarsku doživjevši pri tome poraz.

I to nije kraj ove krvave priče. Početkom 20. st. u Makedoniji pod turskom vlašću sukobljavaju se srpski četnici i bugarske komite. Ovaj konflikt doživljava svoj vrhunac u Drugom balkanskom ratu 1913. kada su Srbi zajedno s Grcima, Turcima, Crnogorcima i Rumunjima zaratili protiv Bugarske. Bugarska osveta je uslijedila 1915. kada su Bugari napali Srbiju zajedno s austrougarskim i njemačkim trupama. Ova će se priča ponoviti i 1941.

Dakle, ako bi s kojim susjednim narodom Srbi trebali imati neriješene račune onda su to Bugari. Sa predodžbom o Bugarinu kao stalnom protivniku, permanentnoj prijetnji, sam sam se susreo služeći vojni rok u JNA u srbijanskom gradu Nišu. Našim nižim zapovjednicima, lokalnim momcima, Bugari su bili arhetipski neprijatelji i svi smo se zapravo spremili za odsutni boj sa srbijanskim istočnim susjedima.

Ironično o Bugarinu kao mitskom antagonisti govori i nekada iznimno popularna srbijanska komična serija „Kamiondžije” iz 1972. Tako jedan od glavnih likova Živadin Jarić Jare (glumi ga Miodrag Petrović Čkalja) kao glavnu životnu traumu svoga oca navodi pokušaj klanja od izvjesnog Tute Bugarina. Čini mi se kako je i Tuta zapravo podsmješljiv naziv za osobu bugarskog podrijetla.

Kako bi ste oblikovali neki identitet, a posebno kada se radi o nacionalnim identitetima, jasno se mora odrediti one koji su unutar identitetske zajednice kao i one koji su izvan nje. Pojednostavljeno, morate imati precizno određenu suprotstavljenu skupinu, grupu koja se nalaze izvan vašeg obora i koji su stvarni ili potencijalni konkurenti. To su ulogu stoljećima u slučaju srpskog identiteta igrali Bugari. Kakvi Hrvati, Albanci i Turci! Mitski, ultimativni ne – Srbin bio je stoljećima – Bugarin.