Dok je veliku pozornost izazvala objava mađarskog premijera Viktora Orbana na društvenim mrežama s kartom velike Mađarske (koje je sastavni dio i Hrvatska), daleko je manju pozornost izazvala vijest kako je Matice srpska u svojoj ediciji Deset vekova srpske književnosti objavila i djela Marina Držića.

Taj čin ova ugledna srpska institucija pravda tvrdnjom kako samo objavljuje djela pisana na srpskom jeziku, pri čemu, oslanjajući se na slavističku klasifikaciju s kraja 18. i početka 19. st. i posebno na stavove velikog srpskog jezikoslovca Vuka Karadžića, izjednačuje štokavsko narječje sa srpskim jezikom.

Radi se o zastarjelim znanstvenim stavovima. Korištenje davno prevladanih znanstvenih koncepata na žalost je vrlo često u društvenim i humanističkim znanostima. Služenje slavističkom klasifikacijom od prije dvjesto godina je kao da kolege iz prirodnih znanosti pišu o kretanju atomskih čestica uzimajući u obzir nešto se nazivalo eter, tvar bez mase i oblike koje ispunja prostor, a u kojega postojanje su bili uvjereni znanstvenici od polovice 17. do prve polovice 19. st. Kao što ne postoji eter tako i ne postoji ni srpski etnički monopol na štokavštinu.

Ipak, složimo se kako je štokavština srpsko narječje. Za pretpostaviti ja kako onda svi Srbi govore štokavski. To nije tako. Veliki dio Srba, oni na Kosovu i u jugoistočnoj Srbiji govore torlačkim narječjima. Oko toga kojem jeziku pripadaju torlačka narječja postoje veliki prijepori. Da li je to srpski, bugarski ili makedonski? Strani slavisti izbjegavaju ovakva guranja jezika u nacionalne obore, no ako se već moraju opredijeliti često izabiru – bugarski.

Svaki pravi bugarski nacionalist složiti će se s ovom tvrdnjom. Po njima stanovništvo istočne i južne Srbije samo su nasilno posrbljeni Bugari, a ovi krajevi su Bugarskoj nepravedno uskraćeni teritoriji. Eto nevolje! Kao što to često biva argumenti koji koristite sebi u korist često se okrenu protiv vas samih.

Na kraju, zašto bi se bavili mudrovanjima nekih uspaljenih akademika i nacionalno uzbuđenih intelektualaca? Koga za to briga? Veliki je problem kada se ovakvi zaključci o jeziku iz Prokrustove postelje koriste za mobiliziranje javnosti i poticanje agresije. Problem je u tome što su takvi i slični stavovi poput onih Matice srpske postaju opravdanje nekom vodoinstalateru ili šumskom radniku za paljenje kuća po Konavlima i bombardiranje civila u Dubrovniku, kao što je to bio slučaj prije tridesetak godina.