Jedna od rubnih tema hrvatskog javnog života, a koja po potrebi dolazi u središte pozornosti, je ona o proglašenju svetim blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Pri tome se osobita pažnja posvećuje „liku i djelu“ navedenoga jer je navodno ono glavni razlog relativno spore kanonizacije pokojnog kardinala. Da li je to baš tako?

Ako je netko proglašen od strane katoličke crkve svecem ne znači da je tijekom života bio „bezgrešan“. Zbor svetaca je pun likova s ozbiljnim mrljama na svojim biografijama. Krenimo od onih najvažnijih. Sveti Petar, vođa apostola, izdao je Isusa na prvom zavoju, kada su ovog uhitile židovske vlasti. Sveti Pavao je bio među organizatorima ubojstva prvog kršćanskog mučenika Sv. Stjepana i s velikim je marom zatvarao i mučio prve kršćane. Kakve mustre!

Ono što je problematično u proglašenju blaženog Alojzija Stepinca svetim je kontekst u kome bi se ono dogodilo i oblici njegova kulta. Zagovornici kanonizacije ne gledaju u Stepincu, u prvom redu, nositelja nekih univerzalnih kršćanskih vrijednosti. Stepinac je u prvom redu „hrvatski“ svetac, koji je patio zbog svog „hrvatstva“ u progonu zlih komunista koji, po svojoj prirodi, mrze sve hrvatsko. Stepinac bi trebao postati svecem zaštitnikom neraskidive veze katoličke crkve, hrvatskog naroda i hrvatske države, dakle jednog klerikalnog pogleda na društvo protiv koga se papa Franjo izravno odredio. U svojim pojavnim oblicima kult Alojzija Stepinca trebao bi biti hrvatski odgovor na srpsko „svetosavlje“.

Upitno je koliko za tako nešto ima podloge u Stepinčevoj biografiji. Konačno on je do položaja nadbiskupa došao kao čovjek od povjerenja jugoslavenskih kraljevskih vlasti. Isto tako, Stepinac nije bio posve neprijateljski raspoložen ni prema komunističkim vlastima.
Za vrijeme komunizma, često sam odlazio na mise zadušnice kardinalu Stepincu. To su bile rijetke prilike kada ste mogli javno izraziti svoj protivljenje postojećem društvenom poretku. Dobro se sjećam jednog pankera s irokezom na tim misama. Stepinac je bio simbol otpora jednoj ideologiji, jednom državnom aparatu. Tu, zapravo, nije bilo ničeg kršćanskog, ničeg svetog. Tu sežu problemi Stepinečva kulta.

Danas se on veže s povijesnim revizionizmom, mržnjom prema drugim narodima i nacionalnom isključivošću. Vjerujem kako se to Stepincu ne bi svidjelo, no promicatelji njegova kulta ne čine ništa kako bi takav doživljaj štovanja „svetog“ Alojzija Stepinca promijenili. Tu je glavni problem.