Kako se uči povijest? Po redu, naravno. Dakle, prvo se podučava razdoblje starog vijeka, potom srednji vijek, novi vijek i na kraju najnovije doba. Da li tako mora biti? Da li je zaista učeniku petog razreda bliža povijest starog Egipta i Rima od onih njemu vremenski bližih događaja?

Zašto ne bi u svakom razredu mogli predavati povijest od njenog početka s pojavom prvih ljudi do danas? Neki će reći to je nemoguće. Toliki vremenski raspon bi u učenika izazvao samo još veći kaos u njihovim glavama.

Da li je baš tako? Da li se povijest uopće može promatrati izlomljena na vremenske, međusobno izolirane komadiće? Zar nas nije najveći povjesničar dvadesetog stoljeća Fernand Braudel poučio kako su najvažnije pojave „dugog trajanja” koje se sporo i ponekad jedva primjetno razvijaju kroz stoljeća i tisućljeća? Kako ih onda poučavati kroz nastavne jedinice zamišljene kao obore s čvrstim ogradama za vrijeme, prostor i osobe?

Zapravo bi moralo biti nešto normalno kada bi na jednom nastavnom satu učenik i učenici prolazili kroz tisuće godina, skačući s jednog kraja svijeta na drugi. Primjerice mogli bi tako raspravljati o identitetu pojedinih skupina. Da li su stari Egipćani, koji su se osjećali snažno odijeljenima od ostalog svijeta mogu smatrati „nacijom” sličnom onima danas? Da li su Rimljani bili narod ili tek dobro organizirana interesna skupina koja je efikasno podjarmila veliki dio svijeta? Što je značilo biti Hrvat u 14. stoljeću, a što danas? I sve to tijekom jednog ili dva nastavna sata.

U prvom planu trebale bi biti povijesne pojave koje postoje i razvijaju se tisućljećima, a snažno utječu danas na naše živote.

Možda je rješenje za nastavu povijesti u povijesti civilizacija, dugotrajnih, moćnih društvenih struktura, izrazito raslojenih, sposobnih kontrolirati okoliš i komunicirati simbolima. Zar ne bi bilo zabavnije i korisnije imati nastavnu jedinicu posvećenu kruhu od njegovih začetaka u plodnom polumjesecu do danas? Ili o trajnosti prometnih pravaca na hrvatskom prostoru od pretpovijesti do modernih auto cesta?

Povijest civilizacija je pojam karakterističan za francusko kulturno područje još do doba baroka, no ne znači da nije primjenjiv u Hrvatskoj. Konačno i ja sam u četvrtom razredu srednje škole imao predmet „Povijest civilizacija”. I da, učenje povijesti kako povijesti civilizacija mi je bilo najzabavnije. Nismo je učili po dosadnoj knjizi Eduarda Kalea nego nam je profesor konstruirao predmet u kojem se miješali Hegelova i Marxova teorija povijesti, s kastama u hinduizmu, Konfucijem, Platonovom državom i sociologijom društvenih pokreta.

Konačno kako bi izgledala nastava povijesti kao povijesti civilizacija predočio nam je sam Fernand Braudel. Još 1963. objavio je priručnik za francuske nastavnike povijesti pod naslovom „Gramatika civilizacija” (Grammaire des civilisations). Ovaj je 1990. preveden na hrvatski pod naslovom „Civilizacije kroz povijest”. Svakako pročitati.