Svi se doživljavamo pametnijima nego što jesmo. Ja vjerojatno i nešto više od drugih. Zato je vrlo važno svako iskustvo koje vam ukaže na granice vaših spoznaja. Među takva iskustva mogu ubrojiti i prisustvovanje panelu zaklade Friedrich Ebert o unutarstranačkoj demokraciji u Europskom domu u Jurišićevoj ulici u Zagrebu 7. listopada 2016.

Povod panelu bilo je predstavljanje studije o stavovima stranačkih elita prema unutarstranačkoj demokraciji u Hrvatskoj. Studija je rezultat istraživanja skupine znanstvenika s Fakulteta političkih znanosti na čelu s docentom Goranom Čularom. Oni koji prate moj blog znaju da dosta pišem o problemima unutarstranačke demokracije i da ti postovi izazivaju priličnu pozornost. Smatrao sam kako ću svojim stavovima moći doprinijeti raspravi na panelu ali…

Sve one dvojbe o unutarstranačkoj demokraciji koje sam iznosio u svojim postovima poznate su već dulje vrijeme u politološkoj znanosti. Tako i autori studije nisu pretjerano oduševljeni uvođenjem načela jedan član jedan glas u biranju stranačkog vodstva i sl. Stranačka demokracija, kako i svaka druga, nije jednostavna i ne može se svesti na širenje biračkog prava. Vrlo je dvojbeno i koliko demokratizacija unutarstranačkog života doprinosi uspjehu stranke u političkom nadmetanju s drugim strankama.

Svi se slažu da važnost stranačkog članstva u politici sve više slabi, a u Hrvatskoj se običnom članstvu daje sve veća uloga u izboru stranačkog vodstva i oblikovanju stranačkih politika. Da je drugačije HDZ, s formalno ogromnim članstvom, s lakoćom bi osvajao sve izbore. Nove stranke, koje oduzimaju glasače tradicionalnim strankama, uglavnom unutar sebe nemaju izraženu demokratsku strukturu. Svima je poznat slučaju Nacionalnog vijeća „Mosta“, koji navodno u toj stranci o svemu odlučuje, a da je njegov sastav i način njegova izbora vrlo nejasan. O „Živom zidu“ da i ne govorimo. O (ne)važnosti stranačkog članstva svjedočio je zastupnik SPD-a u njemačkom Bundestagu Josip Juratović. U njegovoj izbornoj jedinici SPD ima 1200 članova, a „Zeleni“ samo 70. Potonji sa samo nekoliko desetaka članova obave jednako opsežnu kampanju kao i njemački socijaldemokrati kojima su po rezultatu iz izbora u izbor sve bliže.

Posebnu opasnost koju sa sobom unutarnja demokratizacija nosi jest „umjetno“ povećanje članstva kako bi neka skupina unutar stranke ojačala svoj utjecaj i konačno istu i preuzela. Ono što mi kolokvijalno zovemo „bildanje“ članstva politolozi zovu entrizmom. Entrizam je poznat u političkoj praksi ljevice još od 30-tih godina 20. st.

Prema tome nije samo problem u stranačkim elitama. Problem stranaka je i njihovo članstvo. Zemlje jugoistočne Europe, uključujući i Hrvatsku, imaju vrlo visok udio stranačkog članstva u stanovništvu. To nije rezultat svijesti o važnosti sudjelovanja u demokratskim političkim procesima nego, vrlo često, pokušaj da se političkim vezama osigura vlastiti ekonomski probitak.

Na žalost na panelu je sudjelovalo malo predstavnika stranačkih elita. Bilo je tu nekoliko kandidata za predsjednika SDP-a ali su sastanak vrlo brzo napustili. Što će njima netko soliti pamet. Oni navodno sve znaju.