Raskošne vile, skupi automobili, ljubavnice… Danas javnost kada se susreće s takvim pojavama prvo pomisli kako se radi o sumnjivo stečenom obilju. „Iza toga je neki kriminal.“ – slažu se svi od prodavačice na tržnici do novinskog kolumniste. Ne ulazeći u opravdanost takvih zaključaka u javnosti postoji i suglasje kako je masovno bogaćenje sumnjivo stečenim novcem skorašnja pojava. Da li je baš tako?

Bogataši koji uživaju u nezakonito stečenom novcu za Hrvate su više pravilo nego iznimka. Posebno se to odnosi na omiljenu hrvatsku djelatnost – krijumčarenje, šverc. I danas se na izbjegavanje dužnih plaćanja državi kod nas blagonaklono. Ako to i je neka vrsta zločina, onda se tu radi o „malom“ zlodjelu u kome nitko ne strada osim država, a što mi imamo s državom? Država je za Hrvate bila i ostala nešto strano imala ona svoje centre u Zagrebu ili stotinama kilometara dalje.

Tako kada se danas divimo baroknim palačama drevnih pomoraca Boke Kotorske treba imati na umu da je to obilje, ta raskoš u pravilu utemeljena na rezultatima krijumčarenja. Bokelji, premda su se formalno stalno zaklinjali na vjernost Mletačkoj republici, istovremeno su gledali svaku priliku da „Serenissimu“ prevare. Pri tome koriste brodove plitka gaza, pjeleze koji im omogućavaju da na skrovitim mjestima utovaruju i istovaruju robu. Izvještaji mletačkih činovnika karakteriziraju Bokelje kao drske, smjele, pohlepne i navikle na vršenje prijestupa. Samo u Dobroti niz pomoraca je kriminalnim aktivnostima steklo bogatstva koja prelaze više od 100.000 dukata vrijednosti.

Tako su povijesni spomenici spomenici mutnom novcu puno češće nego što bi to očekivali.