U nedjeljnom „Jutarnjem listu“ od 8. svibnja 2016. novinar Denis Kuljiš napisao je članak o genocidu nad njemačkim stanovništvom u Hrvatskoj. Tipičan Kuljiš. Poput njegovih prijašnjih članaka kada je djelovao s lijevo-liberalnih pozicija, a tako i sada kada je pronašao svoju „desnu“ dušu i ovaj je pun poluistina i neprovjerenih podataka. Tipičan Kuljišev stil u kome se istina žrtvuje kada je prepreka unaprijed stvorenim zaključcima ili efektnosti teksta.

U svom članku istjerivanje, a s tim povezano i ubijanje dijela njemačke populacija istočne i jugoistočne Europe, Kuljiš nastoji prikazati kao komunistički zločin. Nijemce protjeruju komunisti u Poljskoj, Rumunjskoj i Jugoslaviji. Protjerivanje Nijemaca iz Čehoslovačke, iz koje je protjerano čak dva i pol milijuna osoba navedene nacionalnosti, spominje se tek u jednoj rečenici. Zašto? Pa ne uklapa se u Kuljišev koncept.

Iz Čehoslovačke Nijemce ne protjeruju komunisti nego vlada „ građansko-demokratskih“ stranaka ne čelu s predsjednikom Edvardom Benešom. Navedeni političar je još od 1938. zagovarao takvo „konačno rješenje“ njemačkog pitanja u Čehoslovačkoj. Iseljavanje Nijemaca zahtjeva i čehoslovačka vlada u izbjeglištvu najkasnije od 1942. Konačno s iseljavanjem Nijemaca iz Poljske, Čehoslovačke i Mađarske složili su svi članovi antihitlerovske koalicije na konferenciji u Potsdamu početkom kolovoza 1945. (članak 13. Potsdamskog sporazuma). S time su se dakle složile i demokratske zemlje poput Velike Britanije i Sjedinjenih Država!

Nizom posebnih „dekreta“ tijekom proljeća i ljeta 1945. Edvard Beneš je Nijemcima u Čehoslovačkoj oduzeo prvo čehoslovačko državljanstvo, a potom i imovinu. Na kraju su navedeni i protjerani. Prljavi su posao obavili tzv. čehoslovački dobrovoljački odredi , paravojne jedinice uz potporu regularne čehoslovačke vojske. Njemačka je vlada kasnije tvrdila je tada stradalo gotovo četvrt milijuna čehoslovačkih Nijemaca. Devedesetih je godina zajednička njemačko-češka komisija povjesničara taj broj smanjila na 15 do 30 tisuća žrtava.

Dakle, zatiranje Nijemaca u Čehoslovačkoj organiziraju „demokrati“, a ne komunisti. Ono je slika vremena kada su sve sile pobjednice krvavi obračun sa stvarnim i navodnim pristašama nacizma i fašizma doživljavali kao nešto u najmanju ruku razumljivo, ako ne i opravdano. Da li to znači da se radi o zločinačkim režimima? Premda su ove okrvavile ruke i kada je trebalo i kada nije trebalo stvorile su daleko bolji svijet nego što je ovaj bio prije drugog svjetskog rata ili za kakvog su se zalagale sile „Trojnog pakta“. Po tome ih trebamo suditi.