Kraj 11. i početak 12. st. vrijeme je kada u Hrvatskoj domaću dinastiju Trpimirovića zamjenjuje mađarska dinastija Arpadovića. Starija hrvatska historiografija to je doživljavala kao nacionalnu katastrofu. U od prilike isto vrijeme u Engleskoj dolazi do sličnih ali puno dramatičnijih promjena. 1066. normandijski vojvoda Vilim Osvajač pobjeđuje anglosaskog kralja Harolda i postaje neupitan gospodar Engleske. Vilim je gotovo u potpunosti istrijebio englesko plemstvo zamijenivši ga svojim pristašama.
Od tada do danas ni jedan Englez nije zasjeo na englesko (kasnije britansko) prijestolje. Bilo je tu i Francuza, Velšana, Škota, Nizozemaca, Nijemaca ali Engleza… U Hrvatskoj Arpadovići minimalno utječu na hrvatske prilike (posebno u južnoj Hrvatskoj) i ostavljaju domaće plemstvo na miru. Usprkos tome za moderne Hrvate je Mađar na prijestolju katastrofa, a pofrancuženi Viking na engleskom prijestolju je za Engleze samo početak razvijenog Srednjeg vijeka i začetak političkog i ekonomskog procvata.

Kako su Arpadovići došli do hrvatskog prijestolja nije ni danas posve jasno. To sigurno nije bio rezultat vojne akcije. Doduše Mađari su pobijedili 1097. bitci na Gvozdu hrvatskog kralja Petra (Snačića, Svačića), kojom je prilikom i sam Petar ubijen, no vjerojatno se radilo o nekom manjem oružanom sukobu. Samo pravo Arpadovića na hrvatsko prijestolje je bilo vrlo „tanko“. Temeljilo se na činjenici da je sestra kralja Ladislava bila supruga hrvatskog kralja Zvonimira. Vrlo vjerojatno je među hrvatskim plemstvo bilo i osoba i rodova koji su bili puno rodbinski bliži izumrloj kraljevskoj dinastiji Trpimirovića nego što su to bili došljaci iz Panonije.
Usprkos tome baš mađarska dinastija preuzima hrvatsko prijestolje. Vjerojatno je došlo do nekog dogovora između mađarskog kralja Kolomana i hrvatskog plemstva. O tome govori kasnija tradicija sačuvana u Qualiteru ili Pacta Conventi. Prema toj predaji hrvatsko plemstvo priznaje vlast Kolomana i obećava mu ograničenu vojnu potporu, a za uzvrat hrvatsko će plemstvo biti oslobođeno od poreza i sačuvati će svoje posjede. Čini se kako je Koloman tada upotrijebio i jedno (i danas ) vrlo moćno sredstvo uvjeravanja.
Krajem 19. stoljeća seljak po imenu Pero Pavlović u mjestu Lepuri kod Benkovca pronašao je gomilu starog novca. Radilo se o dvije tisuće primjeraka srebrnih denara kralja Kolomana Arpadovića. Sto godina kasnije arheološka su istraživanja potvrdila kako su Lepuri u ranom srednjem vijeku (kao i kasnije) važno središte hrvatskog rodovskog plemstva. To je povjesničarima ukazalo i na još jedno moguće objašnjenje razloga za prihvaćanje vlasti Arpadovića. Koloman je hrvatskom plemstvu podijelio gomile novca. Kolomana mađarska historiografija naziva „Mudrim“. Čini se s pravom. Zašto ratovati kada (u ovom slučaju) srebro otvara i najčvršća vrata? Hrvate je Koloman potkupio.
Hrvati su doduše ostali bez vladara „od svog jezika“ ali su dobili novog koji živi jako, jako daleko u maglovitoj panonskoj ravnici i koji se, za razliku od domaćih kraljeva, neće puno miješati u njihove poslove. Uz to tip dijeli i pare! Kud ćeš bolje.
Korupcija u Hrvata zaista ima dugu tradiciju.