Četiri godine bio sam predsjednik Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova Skupštine Grada Zagreba. Danas mogu priznati. Neka imenovanja su navedeni Odbor i time Gradska skupština prihvatili i zato što su bili po mom „guštu“. Neke ideje oko imenovanja javnih površina ipak nisam uspio ostvariti. Jedna od njih je bila i ona o ponovnom imenovanju dijela Grada po Karlu Marxu.

Takav prijedlog digao bi veliku medijsku buku i privukao bi pozornost velikog dijela javnosti. To mi je dijelom trebao biti i cilj. Potaći raspravu o Marxu i njegovom djelu u hrvatskom društvu. Na to me potaknula globalna rehabilitacija lika i djela tog velikog njemačkog filozofa. Ekonomska kriza koja trese svijet ponovo je u prvim plan stavila Marxovu kritiku kapitalizma kao ekonomski i društveno štetnog sustava s ugrađenom sklonosti prema samouništenju.
Već sam bio i naša odgovarajuću ulicu. Novo sjedište Zagrebačke banke trebalo je imati adresu Karla Marxa. Zabavljala me je ideja da jedan od stupova financijskog kapitala u Hrvatskoj na svojim dopisima obvezatno ima ime i prezime glavnog kritičara sustava na kome buja i raste i da poslovni partneri Banke iz Milana i Frankfurta svoje prijedloge i planove šalju (i) Karlu Marxu. Ironija? Sarkazam? Sigurno, no želio sam i edukativno djelovati i možda potaknuti nekog bankara da posegne za kakvom Marxovom knjigom.
Ideja o Marxovoj ulici došla mi je prekasno, na samom kraju mog skupštinskog mandata pa od ove ideje (provokacije) nije bilo ništa. Usprkos tome, čini se, Marxove ideje velikim koracima se vraćaju na europsku politički scenu. Pobjeda Syrize u Grčkoj i mogući trijumf Podemosa u Španjolskoj vraćaju Marxove ideje, koje su se prije četvrt stoljeća činile posve poraženima, na krilima glasačkih listića u samo žarište politike našeg dijela svijeta.
Politički i ekonomski, svjetske elite već godinama lutaju tražeći izlaz iz gospodarskih nevolja. Da li se do cilja mora proći i ulicom Karla Marxa? Na kraju, hoće li Amerika i Engleska biti zemlja proleterska? Pred nama su zanimljiva vremena.