Prošlosti se ne može pobjeći. Prošli događaji, običaji, drevni način života sve to utječe i na nas same. Povijest nas oblikuje priznali to ili ne, bili toga svjesni ili od nje okretali glavu.
Duga ruka iz tamnih dubina ljudskog postojanja, iz daleke, nama na izgled neshvatljivih vremena i danas nas usmjerava.

Istraživanja psihologa su pokazala kako je broj ljudi s kojima pojedinac može uspostaviti neku vrstu bliskog odnosa, odnosa povjerenja ograničen na oko 150 osoba. Neobična pravilnost. Usprkos facebooku, činjenici da se sudbine pojedinaca u suvremenom društvu sve više međusobno prepliću taj broj je izvanredno postojan.
Tolike su bile, u prosjeku, brojne skupine lovaca – sakupljača u kameno doba. Sela prvih ratara i stočara također su se ograničavala na oko 150 osoba. Zajednicama do 150 osoba ne trebaju sredstva društvene prisile poput policije i sudstva kako bi uredile međusobne odnose. Kada zajednica pređe „čarobni“ broj od jednom se pojavljuje kriminal i nasilje. Ljudski mozak ne dozvoljava nam veći broj prijatelja od 150.
Doduše neku vrstu kontakta pojedinac može ostvarivati i s više od 1500 ljudi no tada ih doživljava kao plošne, tipizirane skupine, a ne pojedince s kojima može ostvariti neposredni, bliski kontakta, koje može „zaista“ upoznati.
Okrenimo leđa prošlosti i usmjerimo se prema budućnosti? To je kao da kažete da ste odlučili prestati disati. Svi mi nosimo sa sobom opterećenje kako vlastite prošlosti i predanja prošlih naraštaja. Tog se tereta ne možemo riješiti.