ivotne nazore govori se da je zaostao u srednjem vijeku. Prema raširenom shvaćanju srednji je vijek razdoblje izrazite moralne stege koja je paralizirajuće djelovala na razvoj društva, širenje praljvštine i nehigijene, a sve to pod nadzorom svemoćne Crkve. Ta strogost, ta ograničenost posebno se odnosila na stavove o ljudskoj spolnosti.

Stvarnost je, čini se, bila bitno drugačija. O tome svjedoči pojava srednjovjekovnih kupališta. Javna kupališta obično vezujemo za razdoblje antike, točnije doba starog Rima. Tada su dekadantni rimski građani dane provodili po raskošno ukrašenim termama. Srednji vijek nije poznavao takve velike i raskošne građevine kao što su terme ali su javna i privatna kupališta bili i dalje opće prisutna. Brojni samostani imali su i po današnjim standardima uzorno riješen sanitarije. Kraljevski dvorovi su poznavali pipe s hladom i toplom vodom, a na krajevima sela nalazile su se kolibe u kojiam se grijala voda namijenjena higijeni i razonodi seljaka. Nije bilo grada koji nija imao barem jedno javno kupalište. Moda zajedničkog kupanja raširila se već u ranom srednjem vijeku. Njen glavni promicatelj bio je „otac Europe“ Karlo Veliki. Blizina toplih, termalnih izvora bila je važan preduvjet za izgradnju vladarske rezidencije. Karlo Veliki se volio kupati i plivati u prostranim bazenima. Prvi franački car je držao čak i sastanke gol u vodi zajedno sa svojim najbližim (naravno također golim) suradnicima. Pri tome često su im se pridruživale i gole mlade djevojke. Javna kupališta u srednjem vijeku bila su mjesta u kojima su ljudi redovito održavali svoju higijenu, gdje su se obavljali manji medicinski zahvati (poput onda popularnog puštanja krvi) i gdje se moglo uživati i u različitim aktivnostima spolne naravi. U ovakvim zgradama posvećenim higijensko-medicinsko-seksualnim aktivnostima golotinja je bila prihvatljiva i sama po sebi razumljiva. Na istom mjestu tako su se nedjeljom miješali, u srednjovjekovnom selu, goli muškarci i žene, staro i mlado i nitko u tome nije vidio ništa čudno, ništa grešno. Na kupalištima su se organizirali i diplomatski domjenci, gdje su gotovo posve goli uglednici i njihove ženske pratilje iz svojih bazena i kada jeli pomno pripremljena jela. U pojedinim švicarskim gradovima kraj tjedna je značilo da će jutrom ulice biti pune gotovo posve golih ljudi koji su išli na redovito tjedno kupanje. Svi goli, a nitko se na to ne obazire i to u srednjem vijeku! Srednjovjekovni Zagreb je također imao svoja javna kupališta. Najveće je bilo ono redovnika cistercita, u današnjoj Tkalčićevoj ispod crkve sv. Marije na Dolcu gdje teče potom Medvešćak. Tu su se građani odlazili kupati, izvaditi zub ili se družiti s kakvom damom lakog morala. Zanimljivo je da je današnja Tkalčićeva ulica u Zagrebu bilo središte prostitucije sve do 70-tih godina 20.st. Radilo se o središtu najstarijeg zanata, koje je postojalo 700 godina! Pa kada nastaje taj zazor prema golotinji i higijeni? Do toga dolazi na početku modernog doba. Krajem XV. st u Europu prodire sifilis, opasna spolna bolest. Društvena previranja vezana za reformaciju i kontrareformaciju jačaju nadzor kako katoličke tako i protestantskih crkava nad svojim sljedbenicima. Do XVII. st. srednjovjekovna kupališta uglavnom nestaju i pojavljuje se odnos prema spolnosti i golotinji kakav nam je i danas poznat. Dakle, molim, srednjem vijeku „ne pakovati“.