Neka penzići čekaju

Ured za socijalnu zaštitu i osobe za invaliditetom Grada Zagreba i ove godine provodi reviziju korisnika novčane pomoći umirovljenicima. Ured u svrhu revizije traži od umirovljenika da osobno pristupe postupku revizije i pri tome dostave presliku osobne iskaznice, zadnjeg odreska mirovine, potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da nisu korisnici inozemne mirovine (ukoliko su radili izvan Republike Hrvatske) i potvrdu o visini dohotka za 2011. od Porezne uprave.

potvrda

Naspram prošle godine nema srećom i zahtjeva za potvrdom prebivališta. Prije godinu dana uspješno sam dokazao da je taj dokument suvišan pokraj osobne iskaznice koja je sama dovoljan dokaz prebivališta.

Na stranu s činjenicom da se tako tisuće, često teško pokretnih umirovljenika, tjera da obilaze različita tijela javne uprave kao bi ostvarili svoje pravo. Po mom mišljenju ovakvi uvjeti koji postavlja Ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom protivni su i zakonskim odredbama

Radilo se o upravnom postupku ili ne u ovakvim slučjavima primjenjuje se Zakon o općem upravnom postupku. To jasno kazuje članak 3. stavak 3. navedenog Zakona (Ovaj se Zakon primjenjuje na odgovarajući način i u postupcima zaštite prava, odnosno pravnih interesa stranaka u predmetima u kojima pravne osobe koje obavljaju javne službe (u daljnjem tekstu: pružatelji javnih usluga), odlučuju o njihovim pravima,… ).

Članak 58. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku jasno kaže kako nije potrebno dokazivati činjenice o kojima javnopravna tijela vode službenu evidenciju. Pa zašto onda umirovljenici moraju donositi potvrde koje se temelje na službenim evidencijama Porezne uprave i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje? Tim više što članak 59. stavak 1. istog Zakona kaže da osiguranje dokaza provodi službena osoba po službenoj dužnosti. Dakle to je posao Ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom.

Kratko i jasno Ured treba kontaktirati Poreznu upravu i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, a ne tjerati tisuće umirovljenika na lutanje gradom i čekanje u redovima.

Da li je ovo u sukobu s Zakonom o zaštiti osobnih podataka? Članak 11. stavak 1.ovog zakona to omogućava. (Voditelj zbirke osobnih podataka ovlašten je osobne podatke dati na korištenje drugim primateljima na temelju pisanog zahtjeva primatelja ako je to potrebno radi obavljanja poslova u okviru zakonom utvrđene djelatnosti primatelja.).

Zar je lakše tjerati tisuće umirovljenika na šetanje po raznim institucijama ili uspostaviti suradnju među tijelima javne vlasti?

Ovaj unos je objavljen u Zastupničko pitanje i označen sa , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.