Stručnjaci za „politički marketing“, „piarovci“ ili često samo tipovi koji mogu „srediti“ članak u novinama približavanjem parlamentarnih izbora postaju sve traženiji. Ovi se često nastoje predstaviti kao intelektualno nadmoćne osobe, upućene u mračne porive koji zapravo pokreću javno mnijenje. Pri tome krivica za takav doživljaj samih sebe ne leži samo na osobama koji se tim poslom bave. Utemeljitelj suvremenih metoda odnosa s javnošću Edward Bernays (nećak Sigmunda Freuda čije su ideje snažno utjecale na Bernaysa) doživljavao je komuniciranje s javnošću kao manipuliranje intelektualno superiorne skupine masom vrlo niske kolektivne inteligencije.

U stvarnosti je posao komunikatora s javnošću i medijima često vrlo prizeman. Ponekad je i moralno dvojben pa i na rubu kriminala. Takvim ga je već 1957. predstavio britanski režiser Alexander Mackendrick u svom filmu Sweet Smell of Success (Slatki miris uspjeha).

Glavni likovi filma su sitni novinski agent Sidney Falco (glumi ga Tony Curtis) i ugledni televizijski i novinski kolumnist J. J. Hunsecker (odličan Burt Lancaster). Falco nastoji osigurati spominjanje svoga klijenta u uglednoj Hunseckerovoj kolumni pri čemu je spreman na sve. Tako koristi gotovo incestuozni odnos Hunseckera prema vlastitoj sestri. Hunsecker nastoji po svaku cijenu spriječiti vezu između sestre i mladog jazz glazbenika. Falco je spreman diskreditirati bratu nepoćudnog „džezera“, a za uzvrat Hunsecker je spreman Falcu prepustiti na određeno vrijeme svoju kolumnu i time dati veliki prostor Falcovim klijentima.

Kako Falco namjerava diskreditirati nepoćudnog ženika? Tako da ga proglasi komunistom i narkomanom (uživateljem marihuane)! Od nekud poznato? Falco za ostvarenje tog cilja spreman je podvoditi vlastitu prijateljicu i surađivati s korumpiranim policajcem.

Sidney Falco odlično bi se snašao i u predizbornoj Hrvatskoj. S približavanjem izbora ponovo će sve više odjekivati optužbe za pritajne komunističke sklonosti pojedinih političara kao i za tajne poroke, poput pušenja marihuane. Očekuje li nas još jedna kampanja puna priča o „crvenoj opasnosti“ i njušenja mirisa „trave“ u zraku?