Živim nasuprot velike tržnice u Utrini. Ipak, od toga imam malo koristi. Ja naime radim. Dok ja radim radi i tržnica. Kada prestanem raditi prestaje raditi i tržnica. Tako, osim vikendom, tržnica za mene i ne postoji. Čini se kako je ona danas namijenjena samo umirovljenicima. Postojeće radno vrijeme tržnica vezano je za davna vremena kada su ove služile za opskrbu bogatijih gradskih kuća i kada su sluškinje i domaćice nabavljale robu za objede svojih gazda i gazdarica.

Da li bi trebalo produžiti radno vrijeme tržnica? Vjerojatno. Ipak, na pamet mi je palo jedno drugo rješenje. Svojevremeno sam nabavljao hranu sa seoskih gospodarstava putem interneta. Kombi s robom nekog OPG-a, došao bi na dogovoreno mjesto i u dogovoreno vrijeme u naselje i tu bi, ponekad i vrlo kasno navečer, preuzimali i plaćali robu.

Ovu bi praksu jednostavno trebali učiniti službenom i sustavnom. U pojedinim naseljima mogli bi organizirati ono što sam nazvao „točkama svježine“, proširena i posebno označena parkirališna mjesta, na kojima bi svi znali da dolaze vozila s robom seoskih domaćinstava. Njih ne treba biti puno (jedno ili dva mjesta po naselju). Ove točke bi bile dostupne, teoretski, tijekom 24 sata i to većem broju OPG-ova koji bi imali neku vrstu dogovora s gradom.

Druga je mogućnost sustav rashladnih pretinaca ili vitrina koji bi mogle biti raspoređene po naseljima. U njih bi proizvođači stavljali s kupcem dogovorenu robu. On bi, putem sms napr., dobio zaporku za vrata pretinca ili vitrine iz koje bi kasnije, kada se vrati s posla, preuzeo hranu. Putem pretinaca ili vitrina moglo bi se urediti i plaćanje i sl.