„Pero je jače od mača.“ Tako kažu. U različitim oblicima ova izreka putuje vremenom i prostorom od drevne Mezopotamije do danas, premda je današnji izraz dobila tek u prvoj polovici 19. st. Snaga uma je često jača od fizičke sile. Da li je to moć koja je upregnuta u službu dobra?

Vojislav Šešelj je ovih dana osuđen zbog poticanja ratnih zločina na deset godina zatvora. Osuda je zapravo simbolična jer mu je u nju uračunato i jedanaest godina koje je proveo u pritvoru, pa za Šešelja nema novog boravka u ćorki. Eto, radi se o osudi da se Šešelja osudi ali da njegov odlazak u zatvor ne izazove nove turbulencije u srpskoj javnosti.

Konačno Vojislav Šešelj nije nikoga ubio, osakatio ili silovao. On je samo pisao, Šešelj je samo govorio. Samo? Nečija krivica ne nalazi se toliko u postupku koliko o svijesti o onom što se čini. Neposredni izvršitelji masovnih zločina često su polupismena stvorenja koja u svom krajnje pojednostavljenom svijetu vjeruju kako ubijanjem, pljačkom i progonom brane svoj narod, vjeru, kulturu i rasu. Premda njihove ruke čine strašne stvari prava čudovišta su negdje drugdje.

Pravi monstrumi sjede za sveučilišnim katedrama, u umjetničkim udruženjima, medijskim kućama. Tu svako jutro uz kavu i „nul tri“ s pajdašima lamentiraju o sudbini svoje nacije i perspektivama europske civilizacije. Tu se miču državne granice za stotine kilometara, vjere i kulture proglašavaju nepoželjnima, blagoslivlja nasilje u ime „viših“ ciljeva. Dobar dio njih se onesvijesti kada vidi malo krvi i nikad nije bio u vojsci ali ih to ne sprečava u objavljivanju ratova i pokretanju cijelih divizija.

Kada pak oluja prođe, instalatori centralnog grijanja i agrotehničari zapale stotinjak sela i sravne nekoliko gradova oni su i dalje tu uz kavu i malog žestokog. Traže se razlozi poraza, uzroci propasti imperijalnih planova. Svi su krivi, ali ne i oni. Oni nisu bili u tenkovima, niti su vitlali kamama. Konačno, oni su intelektualci. To što su sijali mržnju uz latinske doskočice – nikom ništa.

Letimično sam prelistao neke Šešljeve knjige. Čovjeku se svašta može prigovoriti ali ne i nedostatak obrazovanja. Radi se o izvanredno načitanom sijaču vjetra, tuče i oluje. Da li je zato što je obrazovan manje kriv? Upravo obratno. Što više znamo time smo i odgovorniji. Ako bih trebao izabrati između osude onih koji su klali i pucali i osude onih koji su ih „znanstvenim“ argumentima na to poticali izabrati ću zatvor za one potonje.

Da, pero je moćnije od mača. Ono može napraviti daleko veću štetu.