Ideje socijaldemokracije i socijalni nauk crkve imaju puno dodirnih točaka, no da li je i gdje ta bliskost ikada i programski, formalno ustanovljena? Veza kršćanstva i socijaldemokracije dio je sadržaja možda najvažnijeg programskog dokumenta europske socijaldemokracije nastalog poslije drugog svjetskog rata. Radi se o programu zapadnih njemačkih socijaldemokrata (SPD-a) iz 1959. – programu iz Bad Godesberga.

Taj, tek dvadesetak stranica dugačak tekst njemačkih socijaldemokrata, prihvaćan na stranačkoj konvenciji u pomodnom ljetovalištu Bad Godesberg kod Bonna, bio je najava budućih izbornih uspjeha SPD-a. Program naglašava tradicionalne vrijednosti socijaldemokracije kao što su jednakost, pravednost i solidarnost. Ono što iznenađuje jest činjenica da njemački socijaldemokrati korijene svojih temeljnih vrijednosti ne vide u idejama Marxa, Engelsa ili nekih od njemačkih “revizionista” koji su i utemeljili stranku. Korijeni “demokratskog socijalizma” prema programu iz Bad Godesberga nalaze se u kršćanskoj etici, humanizmu i “klasičnoj” filozofiji (Der demokratische Sozialismus, der in Europa in christlicher Ethik, im Humanismus und in der klassischen Philosophie verwurzelt ist).

Doduše odmah potom se program ograđuje od tvrdnje kako postoje “konačne istine” izražavajući i poštovanje prema vjerskom izboru pojedinca. Njemački socijaldemokrati naglašavaju i važnost snošljivosti prema onima koji drugačije misle i drugačije vjeruju u čemu vide temelj društvenog suživota. Socijalizam ne može biti “nadomjestak” za vjeru. Njemački socijaldemokrati izražavaju poštovanje prema vjerskim zajednicama i organizacijama priznajući njihovu važnu društvenu ulogu, pravo na samostalnost kao i na “javno-pravnu” zaštitu.

Socijaldemokrati izražavaju svoju spremnost na suradnju s vjerskim zajednicama i organizacijama u smislu “slobodnog partnerstva” pozdravljajući činjenicu da se mnogi iz vjerskih pobuda osjećaju obveznima na socijalno djelovanje i društveni angažman.

Posebno se naglašava i kako se vjera i ideologija ne smiju zloupotrebljavati za strančarske svrhe i podrivanje demokracije. Zanimljivo je kako je daleko veći dio programa bio posvećen odnosu socijaldemokracije i vjere nego, primjerice, socijaldemokracije i kulture.

Rješenje odnosa vjere i socijaldemokracije, kako su ga krajem pedesetih godina ponudili njemački socijaldemokrati, možda nije u potpunosti primjenjivo na hrvatske prilike, ali je u svakom slučaju inspirativno.