Duga je ruka povijesti. Ova doseže daleko i često nas iznenađuje svojim dosegom i utjecajem na svakodnevicu. Čini se da ima ne samo duge ruke nego i tanke i savitljive prste koji joj omogućuju djelovanje i na ono što zovemo „malim životom“, uobičajenim izrazima životne rutine. Tako povijest utječe i na naša djetinjstva i pojavne oblike našeg odrastanja. Gdje su, primjerice, srednji vijek i feudalizam življi nego u svijetu dječjih bajki i igračaka punih princeza i vitezova?

Na naša djetinjstva utječu ne samo davno prošle epohe nego i razmjerno nedavne povijesne pojave i njihovi akteri. Naveo bih samo slučaj „mariner“ odijelca, točnije običaja da se djeca oblače u imitacije odora pripadnika ratne flote. Tako sam i ja dobio svoje „mariner“ odijelo. Sašila mi ga je mama, inače šnajderica, za moj peti rođendan. U njemu sam se slikao, zajedno s tortom, u legendarnom foto „Saši“, foto studiju u novozagrebačko naselju Zapruđu 1973.

Pa zašto su se djeca oblačila u uniforme pripadnika ratne mornarice? Sve to ima veze s Njemačkom krajem 19. i početkom 20. st. U doba cara njemačkog carstva Wilhelma II. nastao je ambiciozni plan koji je trebao pretvoriti njemačku u svjetsku velesilu. U njezinom središtu bila je izgradnja velike ratne flote koja se morala moći suprotstaviti najvećoj floti svijeta – onoj Velike Britanije. Autor tog plana bio je njemački admiral Alfred von Tirpitz. Njemačka je svoje ogromne industrijske potencijale upregla u izgradnju velikih i modernih plovila namijenjenih ratovanju. Velika Britanija to nije željela gledati skrštenih ruku pa je i ona povećala izdatke za izgradnju ratnih brodova. Počela je trka u naoružanju koja je gutala enormne svote.

Alfred von Tirpitz

Izgradnju velike flote pratila je i neviđena propagandna kampanja u njemačkoj javnosti. Ubrzo je sve što se proizvodilo ili radilo moralo imati neke veze s mornaricom ili s dalekim morima, a von Tirpitz je postao iznimno omiljen u javnosti. Promidžba koja je veličala gradnju ratne flote zahvatila je i dječji svijet. Ne samo da su se igračke morale imati veze s ratnom mornaricom nego su se i djeca počela oblačiti kao pripadnici posada bojnih brodova, krstarica, fregata i sl. Vrlo brzo se ta „moda“ oblačenja djece proširila iz Njemačke po ostatku Europe pa i svijeta. U Velikoj Britaniji modu djece u mornarskim odijelima pripisuju kraljici Viktoriji. Kako god bilo popularna dječja odijelca bila su odraz nesmiljene trke u naoružanju prije više od sto godina.

Djeca u “mornarskim” odijelima

Običaja oblačenja djece u mornarske odore nije bio pošteđen ni Zagreb. On se održao i kada je Njemačko carstvo i njegova flota propala, a Tirpitz umro. Tako mi je majka vrlo ozbiljno objašnjavala kako je svako dijete „Pod zidom“, u ulici u središtu Zagreba u kojoj je odrasla, moralo imati „mariner“ odijelo. Tako ga ni ja nisam bio pošteđen.
Doduše, mogle je sve završiti po moj imidž još i gore. Svako dijete „Pod zidom“ imalo je i „tirolsko“ odijelo. Mama mi ga nikada nije sašila i to si je zamjerala sve do smrti! Tako sam bio pošteđen sudbine da postanem mini utjelovljenje cara Franje Josipa u lovu u Bad Ischlu.

Tako je sjena wihleminske Njemačke pala, barem na tren, i na moje djetinjstvo.