Zemlja bogata zlatom i drugim rudama, beskrajnih šuma i prostranih polja, naftnih nalazišta, kroz koju prolazi najvažniji riječni prometni put – rijeka Dunav i uz to ima veliku sredozemnu obalu, trebala bi biti među najbogatijima u Europi. Usprkos tome ona pripada najsiromašnijim europskim prostorima. U usporedbi s Rumunjskom Hrvatska, sa svojim skromnim resursima, izgleda kao siromašna rođakinja. Ipak, ova je zemlja u težoj situaciji nego Hrvatska.

Nedavno su naši mediji bili puni izvještaja kako nas je Rumunjska pretekla po kupovnoj moći i pričama o razmjerno brzom rastu njenog gospodarstva. Kada dođete u Rumunjsku situacija izgleda bitno drugačije. Cijene su u Bukureštu kao u Zagrebu ili čak i nešto više, a plaće su daleko niže. U taj grad se ulazi noću jer su uske ceste (gotovo i nema autocesta) prema najvećem rumunjskom gradu, preko dana zakrčene i njima se napreduje puževom brzinom.

Kada uđete u grad dočekuju vas široke avenije okružene lijepim ranomodernističkim i art-deco zgradama – podsjetnik kako je Bukurešt između dva svjetska rata bio balkanski Dubai. Pokraj Bukurešta je bilo jedno od  najvećih naftnih polja na svijetu, Ploiesti. To je i grad iznimne kulture u kojem su koncerti ozbiljne glazbe i kazališne predstave davno unaprijed rasprodani.

Rumunjska je primjer kako iskvarena i nesposobna elita može uništiti i najbogatiju državu, pretvorivši je u igralište međunarodnih kompanija u potrazi za što jeftinijom radnom snagom. Zato stotine tisuća ljudi na rumunjskim ulicama nisu iznenađenje.

Koga briga za rast BDP-a ako se ne živi bolje i kruh se traži izvan zemlje. Točke u koordinatnom sustavu nisu nikoga nahranile.