U Hrvatskoj, barem s formalne strane, ni jedna bitna politička grupacija, ne osporava antifašizam. Navodno ga svi podržavaju ali… Antifašizam treba odvojiti od komunizma. Komunizam je totalitaran i antidemokratski društveni koncept koji je odgovoran za smrt i stradanje milijuna ljudi. U hrvatskom slučaju da li je to moguće?

Tijekom drugog svjetskog rata u Hrvatskoj nije bilo nekomunističkog, antifašističkog pokreta. Bilo je doduše nekolicine pripadnika HSS -a  koji su u četiri zida ogovarali Nijemce i ustaše i jugoslavensku, kraljevsku izbjegličku vladu u Londonu izvještavali o navodnim odredima svojih pristaša u beskrajnim hrvatskim šumama spremnima da se suprotstave fašistima. Te su jedinice postojale samo u njihovim sanjarijama.
Komunisti su iskoristili antifašistički pokret kako bi, tijekom rata i po pobjedi nad fašizmom, uspostavili društveni poredak po svojoj mjeri. Pri tome su, a osobito na kraju rata, pobili tisuće ljudi, što krivih, što nevinih. Ne smije se zaboraviti da su veliki dio boraca u antifašistički pokret komunisti privukli obećanjem stvaranja pravednijeg društva, nasilnim uklanjanjem povlaštenih skupina, a posebno obećanjem podjele zemlje siromašnim seljacima. Tako su se u hrvatskom antifašističkom pokretu komunizam i borba protiv okupatora međusobno nadopunjavali i podupirali.
Opet , komunisti su pobili na tisuće svojih stvarnih i zamišljenih oponenata. Nasilje masovnih razmjera u doba velikih društvenih promjena više je pravilo nego iznimka. Da li zbog masovnog nasilja trebamo osporavati tekovine velike francuske revolucije? Samo od rujna 1793. do srpnja 1794. pobijeno je u Francuskoj, pod vrlo sumnjivim optužbama, više od 40.000 ljudi. Tisuće su ostale bez svoje imovine. Posebno su svirepo bili proganjani svećenici, redovnici i redovnice. Samo tijekom rojalističkog ustanka u pokrajini Vendéi pobijene su stotine tisuća ljudi! Da li zbog toga treba pasti sjena na „Deklaraciju o pravima čovjeka i građanina“? Da li treba zabraniti francusku revolucionarnu trobojku? „Deklaracija“ je temelj suvremenog svijeta, a crveno, bijelo, plavi stijeg pod kojim su ubijani svećenici, stoji pored oltara u francuskim crkvama.
Hrvatski je antifašizam onaj crvene petokrake, tisuća partizana koji su umirali s Titovim imenom na usnama. Da li je on bio i užasno nasilan? Da bio je. Bio bih sretniji da smo imali antifašizam utemeljen na snošljivosti različitih političkih usmjerenja. Upitno je pak koliko bi takav koncept, u onodobnim okolnostima, bio moguć.
Komunistički antifašizam je u temelju hrvatskog društva. On sa sobom nosi i svoju krvavu popudbinu. Usprkos njoj moramo ga prihvatiti. Povijesna je istina obično vrlo zamršena i teško prihvatljiva.