Radmir Čačić se 28. lipnja susreo s Milanom Bandićem na zagrebačkom Jarunu. Tom prilikom je izjavio kako će on i zagrebački gradonačelnik okupljati „ oko sebe ljude koji nemaju ideološki predznak, a imaju rezultate“. U takvom pristupu politici Čačić i Bandić nisu usamljeni. Mirela Holy je izjavila kako njezin stranka – OraH „nije ideološka stranka“, što god to značilo.

Čini se ideologija je strašna i pogubna stvar. Što je u stvari ideologija? Udžbenički, to je sustav ideja i vjerovanja. Svrha je tog sustava pomoći pojedincu i skupinama u razumijevanju stvarnosti, poticati na društveno djelovanje, stvarati osjećaj pripadnosti i perspektive u razvoju društva. Oni koji se odriču ideologije zapravo poručuju kako ne znaju zapravo što hoće već se usmjeravaju samo na kratkoročne ciljeve, njihove organizacije neće imati trajni i postojan identitet nego će svoja obilježja prilagođavati trenutačnim prilikama. Time glasačima govore kako će glasati za tvorevine bez boje, okusa i mirisa koje će se okretati kako vjetar puše.

Ovakav pristup može biti kratkoročno iznimno koristan. On njegovim akterima osigurava neograničene mogućnosti sklapanja  političkih saveza i dogovora, no istovremeno ne daje društvu i građanima dugoročnu perspektivu osim nekoliko floskula koje nikome nisu sporne, što u pravilu znači i da su bez pravog sadržaja. Hoće li birači dugoročno odobriti takav pristup?

Razmišljajući o tome sjetio sam se odlomka iz „Otkrivenja “ sv. Ivana Evanđeliste kada Bog jednom od anđela poručuje „Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta“. (Otkrivenje 3, 15-16). Mlakonje nitko ne voli pa ni Bog. U političkom smislu morate biti ili „vrući“ ili „hladni“ ako želite da vas birači prihvate. Bez kontraverza i sukoba vezanih za dugoročnu perspektivu društva i njegova obilježja nema  mobilizacije građana u društvenom životu.

Pa od kuda tolika netrpeljivost prema ideologije u hrvatskoj politici? Ona je vezana za dio marksističkog naslijeđa koje u ideologiji vidi u prvom redu sredstvo manipulacije vladajućih slojeva onim podređenima. Loše naučene lekcije iz marksizma vode do prije navedenih izjava.

Bez ideologije nema strasti, a bez strasti nema ni djelovanja.