Običaj ukrašavanja zimzelenog drva (bora, jele, smreke) u noći pred Božić ima svoje korijene u običajima stanovnika Njemačke. Rašireno je i uvjerenje da se običaj ukrašavanja božićnog drvca u Hrvatsku došao tek nedavno kao dio nove, sentimentalne (malo)građanske kulture Biedermaeiera u 19. st. Od polovice 19. st. običaj ukrašavanja zimzelenog božićnog drvca širi se Europom i ostatkom svijeta pod utjecajem britanske kraljevske obitelji, koja je iz Njemačke, zemlje svojih predaka, donijela taj običaj prvo na kraljevski dvor, a potom i u domove običnih Britanaca.

Britanska kraljevska obitelj slavi Božić na način njihovih njemačkih predaka – uz Božićno drvce

Povijesni dokumenti pričaju bitno drugačiju priču. Pojava božićnog, zimzelenog drvca među Hrvatima najkasnije se može datirati u 16. st. To se prvenstveno odnosi na područje današnjeg grada Zagreba. Prvi dokumenti koji spominju nabavljanje božićnih drvaca (borova) na području zagrebačkog Gradeca pojavljuju se već u prvoj polovici 16. st. 1588. gradske vlasti istog naselja kupuju na Badnjak za 16 forinti (zlatnika) borove za ukrašavanje crkve sv. Marka. Već tada gradski vlastodršci trošenje gradskog novca za posječenu borovinu pravdaju činjenicom da se radi o „drevnom običaju“.

Pojavu božićnog drvca u Zagrebu treba vezati za stoljetne kulturne utjecaje njemačkih krajeva na zagrebačko područje koji su posebno ojačali u 16. st. kada su Habsburgovci postali hrvatski vladari. Pod utjecajem Nijemaca u Zagrebu se u isto vrijeme ukorijenio i običaj slavljenja dolaska proljeća postavljanjem „svibanjskog drveta“ (majke). Početkom svibnja podizano je na Gradecu veliko borovo drvo oko koga se pjevalo i plesalo.

Prema tome božićno drvce za Hrvate nije nikakva novotarija nego drevni dio vlastite kulture.