„Religija je opijum za mase.“ Ta pojednostavljena Marxova teza za „branitelje“ crkve i religioznosti uopće, krunski je dokaz neprijateljskog odnosa marksista i ljevičara općenito prema prakticiranju vjerskih uvjerenja. Za njih je ta kritika zlobna, manipulirajuća i ona, u krajnjem slučaju, teži iskorjenjivanju religije. Prema tome, treba je odlučno i u potpunosti odbaciti.

Da li crkva (u prvom redu katolička) treba u potpunosti odbiti marksističku kritiku religije? Joseph Ratzinger, sadašnji papa Benedikt XVI. kaže – ne. U knjizi svojih intervjua „Salz der Erde“ (o kojoj sam već govorio) Ratzinger prihvaća marksističku tvrdnju da religija i religijska praksa mogu izazvati „otuđenje“ čovjeka od samog sebe(An der marxistischen Religionskritik ist soviel richtig, dass es Religionen und religiöse Praktiken gibt, die den Menschen sich selbst entfremden, „Salz der Erde“ 5. Auflage, str.24).

Od takvih religijskih postupaka koje izazivaju otuđenje, po Ratzingeru, nije imuna ni katolička crkva. Pri tome je posebno opasna „politička religija“ koja može postati sredstvo uništavanja i podjarmljivanja. To je dio „patologije“ samog kršćanstva („Salz der Erde“, str.24/25).

Pripada li kršćanskoj „patologiji“ primjerice potpora osuđenim ratnim zločincima? Čitajte Ratzingera.