SAD-e, Velika Britanija, Francuska, a netko bi čak spomenuo i staru Grčku. Takav bi odgovor dala većina ljudi na upit: „Koja je zemlja kolijevka demokracije?“. Demokracija, kakvu je danas poznajemo, rezultat je dugog razvoja koji je obuhvaćao cijele povijesne epohe i ovisio je o događajima koji su se dešavali u međusobno vrlo udaljenim zemljama.

Tako je vrlo važnu ulogu u razvoju demokratskih procesa imala – Australija. Kontinent, na rubu interesa Europljana pa i britanskog carstva kojem je pripadao, dao nam je prvi ustav kojeg je odobrilo biračko tijelo s općim pravom glasa. Australija je prva dala pravo glasa ženama. Prva vlada neke radničke stranke također je oblikovana u Australiji, početkom 20. st.

Osobiti doprinos razvoju demokracije dala je Australija uvođenjem tzv. „Australskog glasanja“ (ili glasanja iz Viktorije, današnje australske savezna države). Što je to „Australsko glasanje“? To je tip tajnog glasanja kakav danas koristimo. Popis birača, glasački listići, glasačke kutije, povjerenstva za glasanje, paravani za glasanje – sve to zahvaljujemo demokratskoj tradiciji ove daleke zemlje.

Tajno glasanje modernog tipa, uvedeno je 1856., upravo u ovoj kolonijalnoj zabiti. Do tada je demokracija, u pravilu, pretpostavljala javno glasanje. Na određeni dan, na jednom mjestu skupili bi se birači. Kandidati na izborima, kako bi pridobili glasače, ove bi opijali, javno potkupljivali, a po potrebi i prijetili nasiljem. Glasanje je više sličilo na seosku zabavu s tučnjavom nego na čin na kojem se temelji neko društvo ili država.

Korištenje mačeva i toljaga tako je bilo uobičajeno obilježje plemićkih izbornih županijskih skupština (tzv. restauracija) u sjevernoj Hrvatskoj u prvoj polovici 19. st. Izbore je dobivao onaj koji je bio glasniji i nasilniji. Nije ni čudo da je demokracija bila na zlu glasu.

Demokraciju civiliziraju bivši robijaši i ostali društveni „otpad“ koji se u 19. st. odlučuje (ili je prisiljen) naseliti „tamo dolje“, Down Under, na „kraju svijeta“. Kada koristimo njihov izum dobro je zapamtiti kako Australci nisu (samo) tamanitelji piva koji nose šešire s čepovima za tjeranje komaraca već su i očevi moderne demokracije. Bez njih ne bi bilo ni 4. prosinca.